Review
Jedan od trenutno najpoznatijih indie rock bendova u svijetu pred kraj prošle godine izdao je treći po redu album naziva In This Light And On This Evening.
Bend je nastao 2002. godine u Engleskom gradu Birmingham te su se nakon brojnih promjena imena odlučili za današnje - Editors. Nošeni novim valom Britanskog indie rocka polako su se penjali do samog vrha svijetske rock scene. Do sada su izdali tri albuma i prodali gotovo dva milijuna primjeraka. Njihov prvi album The Back Room izašao je 2005. godine i sadrži odlične indie hitove poput All Sparks, Blood, Camera. Nasljednik spomenutog izdanja izlazi 2007. godine pod imenom An End Has A Start i zasjeda na prvo mjesto Britanske ljestvice te osigurava bendu mnoge nominacije za prestižne glazbene nagrade.
Editorse su često uspoređivali s bendovima kao što su Joy Division, Echo & the Bunnymen, U2, neki su čak išli toliko daleko govoreći da kradu od njima sličnog Interpola. Tom Smith i njegovo društvo ovim su trećim albumom definitivno pokazali da ne kradu od nikoga i napravili sasvim drugačiji album od njegovih predhodnika.
Ono što je u današnjem indie rocku dosta česta pojava da bendovi kombiniraju gitarske rifove i zarazne plesne bitove. Editorsi su to također primjenili, makar za razliku od mnogih oni su to napravili na malo inovativniji način. Očito inspirirani elektro rokerskim velikanima kao što su New Order i Depeche Mode te uvijek inspirativnim Joy Divisionom, izbacili su odličnu plesnu bombu. Ono što na albumu malo nervira je čitava ta synth pop produkcija - ritam mašine, konstantne synth dionice, gitare koje se gotovo niti ne čuju čime album na njegovoj sredini, pjesmom The Big Exit, već postaje pomalo dosadan. Ipak, ako vam gore navedena iritacija i nije neki problem i ako izdržite preslušavanje do samoga kraja čut ćete odličnu melankoličnu The Boxer, prekrasnu Like Treasure te poslijednju Walk The Fleet Road.
Ono što ovaj album definitivno izdiže od ostatka elektro indie bendova je fenomenalan vokal frontmena Toma Smitha koji svojim dubokim i melankoličnim glasom može ganuti i najveće bešćutnike. Ono što meni definitivno na album fali je malo jače isticanje i upečatljiviji gitarski rifovi što je bilo prisutno na prethodna dva albuma, ali opet ovo nije album namijenjen gitarama već zaraznim sintisajzerskim pothvatima.
Tomislav Perica