facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2018
Format Albumi
Vrsta Funk / Psychedelic rock / Rhythm & Blues
Dodano Utorak, 11 Prosinac 2018
Žanr Rock
Length 44:25
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2018
Država Srbija
Edition details Snimljeno: Studio Banana System, Produkcija: Vojislav Aralica (1) & Toni Jurij (2-9); Koprodukcija: Srđan Gojković Gile
Tags Električni orgazam

Review

Električni orgazam je rock-grupa koju ne treba posebno predstavljati. Nastali su davne 1980. godine te od novovalnog vremena do kraja osamdesetih obilježili rock-scenu nizom uspješnica. Nakon što su 1981. s nekoliko punk uradaka bili dio „Paket aranžmana“ u izdanju zagrebačkog Jugotona, održali su niz koncerata diljem tadašnje Jugoslavije. Oni stariji sjećaju se njihovih nastupa u zagrebačkom „Kulušiću“ i „Moši“, a mlađi nastupa u Tvornici. Bend je imao niz uspona i padova, zapadao u krizu, mijenjao glazbene stilove, postave, ali ujedno i opstao sve do današnjih dana.

Njihov trinaesti studijski album izišao je ovog ljeta pod nazivom „Gde smo sad?“ . Album je snimljen u osnovnoj postavi: Srđan Gojković  Gile (gitare, vokali, bas, udaraljke), Zoran Radomirović Švaba (bas), Blagoje Nedeljković Pače (bubnjevi) i  Ljubomir Đukić Ljuba (klavijature i vokal), ali i uz neke goste. Već na prvi pogled album podsjeća na njihov prošli uradak „To što vidiš to i jeste“ iz 2010. godine, ali pažljivijim preslušavanjem brzo ćemo zaključiti da je glazbeno izdignut na jednu višu razinu. No, krenimo redom.

Album otvara vrlo efektna „Bio sam loš“ neobičan spoj funka i bluesa s naglašenom slide-gitarom i glasom u nekom hrapavom falsetu. Slijedi „Istok, zapad, sever, jug“ u kojem Giletov zvuk ritam mašine podsjeća na stare, dobre Stranglerse, a posebnu boju daje zvuk trube koju svira Miloš Nikolić. „Kamerom snimam sve“ instrumentalno i po pratećim vokalima podsjeća na EKV, ali s robotskim Ljubinim vokalom  i tekstom aktualno naglašava opterećenost moderne svakodnevice konstantnim snimanjem svih životnih situacija kamerom. Lepršav jazz solo na klavijaturama svira Ljubomir Đukić Ljuba, bivši član Električnog orgazma, koji se ponovno vratio u bend. „Odvedi me do rupe“ je čisti funk u najboljem izdanju, podsjeća na Songkillerse i Dinu Dvornika. Prekrasna ritmična stvar s vrlo pamtljivim refrenom, na kojoj bas svira Branislav Petrović Banana (inače stari član Orgazma), koji je gostovao i na sljedećoj pjesmi „Gde smo sad?“. Ova pjesma je klasična „rokerica“, naglašena ritma, s usnom harmonikom u podlozi i na solu, te nostalgičnim tekstom i pobrojavanjem svih vjerojatno bivših članova grupe.  Iduća „Koliko dugo već nema te“ priča je o nekom starom, preminulom prijatelju. Glavni je vokal pjevao Ljuba, bas je svirao Gile, a  vjerojatno mu pomaže i u refrenu pratećim vokalom. „Bila si kao san“ sjetna je, šablonizirana laganica i vjerojatno najslabiji trenutak albuma. „Duga topla noć“ je ponovno u laganom soul-funky ritmu, nokturno o samotnoj šetnji u nadi susreta sa željenom osobom.  Album zaključuje „Okašuka šakata“, zamišljen kao kompletna kompozicija, isprepletenih instrumentalnih rješenja i bogatog aranžmana,  prejednostavna je teksta, pa je pomalo i monotona.

Sve u svemu, album „Gde smo sad?“ pokazuje neočekivanu svježinu ovog sad već dugovječnog benda, otvorenost mnogim starim i novim glazbenim stilovima te dokazuje da je Električni orgazam bend na kojega još možemo itekako računati.

Ivan Dukić

Hits 528
To što vidiš to i jeste « To što vidiš to i jeste Električni Orgazam Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42