Sounds Of The Universe

Review

Od albuma Black Celebration pa naovamo, smatram da je Playing The Angel najslabiji (?!!!?) album Depeche Modea (samo zato jer nisam mogao nikako "prožvakati" Gahanove I Want It All i Nothing's Impossible). Da nije njih, album bi se komotno mogao usporediti sa svim ostalima, no Gahan je sa Suffer Well pokazao da unutar Depeche Modea može razviti itekako zapažene hitove.

Playing The Angel mnogo je toga neprimjetno promijenio za bend: Gahan više nije želio raditi album ako ne potpiše tekst (barem) nekolicine pjesama (kako sam ističe "dao je mnogo toga za band i sada želi nešto nazad") te se glavni (i proslavljeni) skladatelj Martin Gore našao na sto muka. Prilikom rada na novom albumu Sounds Of The Universe optimizam nije ulijevala niti činjenica da ga ponovno producira Ben Hiller, no stvari su krenule neočekivano pozitivnom tonom.

Gahanu je dana potrebna sloboda, a Gore je čak surađivao sa njim u pjesmi Oh Well (koja se nalazi na bonus disku deluxe izdanja albuma). Također, bend je neumoljivo dao sve od sebe: vadile su se gitare, syntesizeri, bubnjevi i tko zna što još ne. Krajnji rezultat? Blago rečeno, Sounds Of The Universe je najzreliji album Depeche Modea, melankolično djelo u kojemu se pritajeno osjeća prkos koji je iskazan (pre)naglašenom uporabom synthesizera.

Već uvodnih minutu i pol prve pjesme In Chains jasno ocrtava da slijedi nešto neobično čak i za Depeche Mode - žestoki synth rifovi koji uvode u polu-baladu iz koje se odmah zaključuje da je Gahan (još uvijek) u vrhunskoj vokalnoj formi. Prva pjesma na albumu čije tekstove potpisuje Gahan je Hole To Feed. Sam demo ove pjesme činio se dosta inertnim i presporog ritma, no verzija na albumu je daleko od toga. Pjesma je ubrzana i osjeti se studijsko ozračje, uz naglašene bubnjeve Christiana Eignera, koautora pjesme. Wrong predstavlja značajan (uspio) eksperiment na albumu - učestalo ponavljanje naslovne riječi omogućilo je koketiranje sa rapom koje je band itekako iskoristio, iako je pjesma ostala u njima poznatom mračnom ozračju, ali na novi način. Fragile Tension je osvježavajuća stilizirana pjesma koja plijeni pažnju osebujnom melodijom i rafiniranim tekstom (po tko zna koji put zaslužan Gore), koja se može ubrojiti u standardni repertoar banda, nakon koje slijedi inovativno umirujuća Little Soul, sa pritajeno mračnom tematikom.

In Sympathy je jedna od onih pjesama koje su se Depechovcima morale dogoditi - melankolična radnja suprotstavljena je rafiniranom refrenu, u kojoj se osjeća značajan doprinos Andyja Fletchera. Jedan od vrhunaca albuma definitivno je Peace, Gahan-Gore duet koji isprva djeluje kao da je zaostao sa albuma Some Great Reward, no lagano se pretvara u polu-gospel himnu koju će fanovi znati cijeniti.

Come Back je pjesma u koju je Gahan polagao najviše nade kao skladatelj i to s razlogom, iako je pjesma na albumu neznatno lošija od studijske inačice. Nakon intermezza Spacewalker slijedi Perfect, pozitivno umjerena pjesma koja također ostaje u sjećanju. Gahanovu Miles Away - The Truth Is band je odlično aranžirao u južnjačkom western stilu, nakon koje slijedi egzotično-mistična Gore solo dionica Jezebel. Napetost ne prestaji niti u zadnjoj pjesmi na albumu - napadno dijabolična Corrupt, koja u sjećanje priziva The Dead Of Night sa Excitera. Pjesma je prožeta Gahanovom tako poznatom zmijskom interpretacijom, te je kao stvorena za predstojeću turneju.

Sounds Of The Universe predstavljen je maestralnim deluxe izdanjem koje je prvenstveno namjenjeno fanovima, koji će biti i više nego oduševljeni dodacima. Prvi bonus disk sadrži 5 dodatnih pjesama koje su nastale tijekom snimanja albuma i koje će najvjerojatnije završiti ka B-sideovi nadolazećih singlica. Light plijeni pažnju smirenim Gahanovim vokalnim nastupom, dok The Sun And The Moon And The Stars malo bolje djeluje u remiksiranom obliku.

Treći CD je zbirka demo verzija prijašnjih (i sadašnjih) pjesama, s tim da vokalno starije pjesme izvodi Martin, što će dodatno zaintrigirati ljubitelje. Izdvajaju se Sweetest Perfection i Surrender, dok Nothing's Impossible bolje zvuči u demo verziji nego na albumu Playing The Angel. Demo pjesme Jezebel gotovo je identičan završnoj verziji, uz jedinu zamjetnu razliku u Martinovom vokalu.

Dodatni DVD obogaćen je sa 3 dokumentarca, spotom za pjesmu Wrong i albumom u digitalnom 5.1 obliku. Tu su i studijske izvedbe četiri pjesme od kojih se ističu Come Back i Stories Of Old, pomalo zaboravljena pjesma sa Some Great Reword u kojoj Dave još jednom priziva Elvisa. U pakiranju su uključene i sitnice kao što su poster i značke (sve za prave fanove), te ilustrirana knjiga sa fotografijama Antona Corbijna. Sve u svemu, nećete ostati razočarani.

Sounds Of The Universe Depeche Modeu osigurava ugodan ulazak u četvrto desetljeće rada, jedan je od njihovih najboljih albuma koji ih potvrđuje kao jedan od najvećih bendova današnjice, a ne sumnjam da će i fanovi biti oduševljeni elanom koji prožima cijeli album (i koji je vidljiv iz dokumentaraca).

Goran Hatala