Review
Zapravo je ironično da dva francuska retro robota rade zvučne kulise za nastavak filma o integriranim krugovima. Zabludjelim, a opet socijalno aktivnim geekovima bilo je napeto čuti da se snima novi Tron; zaštitnik Korisnika bez administratorskih privilegija, a ljudi iz Disneyja (u čijoj se produkciji ova cyber saga snimala) poigrali su se gerilskim marketingom.
Lansirali su fiktivne sajtove (poput flynnlives.com i homeoftron.com) i preko google analytics pratili reakcije i posjete. Dijelili su se čak i USB stickovi sa CSS kodom i ušli u teritorij gdje 42 Entertainment iz Pasadene u Kaliforniji suvereno vlada.
A nekom iz produkcije zaduženom za glazbu na pamet su pali Daft Punk jer su roboti, a ovo je film o računalu. Pošto jedan i jedan, u ovom slučaju, nisu jedanaest već običnih dva – Daft Punk su pristali jer su kao klinci voljeli pogedati originalni Tron.
Danas, kao matori 35-godišnjaci došli su do prilike da ponovo, nakon Electrome i Interstelle 5555: he 5tory of the 5ecret 5tar 5ystem imaju ponovno šansu na spojiti audio i video onako kao misle da treba.
Derezzed, prvi singl, ovdje dolazi u skraćenoj varijanti od minutu i četrdeset i četiri makar je singl verzija minutu dulja. Iako nije i najbolja. Tu je Derezzed Remix (NTEIBINT Remix) kao pravi klupski benger od četiri minute. Tu je i sukus relativnog problema ovog soundtracka: tko očekuje novi Daft Punk album za iPod i plesni podij, taj će se razočarati. U ožujku biti će šest godina od izlaska Human After All i prosječni obožavatelj ovih, u kožu i robotske maske odjevenih, Francuza već je gladan novih stvar. A Derazzed baš i nije zasitna pjesma. Nešto više ritam mašine ima u Tron Legacy (End Credits), End of Line kao i End of Line Remix (Basic Slack Midnight Cheap Mix) koji pluta na mreži kao bonus.
Ako ovo shvatiš kako i jest reklamirano, kao soundtrack onda znaj da puno više smisla ima čuti ga u kinu gdje su na zvuk nalijepljene scene. Svaka od dvadeset i dvije teme kroz film daje dodatnu tamnu nijansu na ovu epsku potragu sina za ocem kroz fabulu za dječake koji svoj prvi disk tek trebaju formatirati. Za sve ostale u pubertetu ili van njega, film je predvidljiv i nakon pola sata zamoran jer traže se tate, želi se spasiti svijet, želi se spriječiti da zli C.L.U. ne dođe u naš svijet jer je u Gridu pobio već dovoljno algoritama. Želi se i lijepoj ISO1 ili izomorfičnoj algoritmici pokazati zalazak sunca koji je neopisiv riječima; voze se svjetlosni motori, programi nose eksterne (doslovno) diskove (opet doslovno), a gazda kluba u kojem Daft Punk imaju cameo ulogu je prljavi prevarantski program koji je zamislio da je Ziggy Stardust. Umire nasilnom smrću jer je pokušao Flynna juniora i originalnog Flynna prodati za 30 digitalnih srebrnjaka. Kao što vidiš, film je mješavina stvari koje si do sada pogledao; malo Blade Runnera zbog noir atmosfere u gradu, malo Star Wars zbog odnosa na relaciji otac – sin i na kraju malo Metropolisa s vizalnim efektima koji klimaju plombe u zubalu.
Daft Punk su na ovom radili dvije godine, a London Orchestra je to uglazbio za nešto manje. Na računalima će se zadržati još manje iako je sasvim solidno odrađen. Jednostavno nema dovoljno karizme na disku.
Antonio Hadrović
