facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 2005
Format Kompilacije
Vrsta Rock and roll / Folk-rock / Singer-songwriter
Dodano Četvrtak, 22 Ožujak 2018
Žanr Rock
Length 2:24:31
Broj diskova 2
Edition date Kolovoz 2005
Država SAD
Etiketa Columbia
Edition details Producenti: Steve Berkowitz, Bruce Dickinson, Jeff Rosen i Martin Scorsese / Objavljeno: 30. kolovoza 2005.
Tags Columbia Bob Dylan Bootleg Series Jeff Rosen Steve Berkowitz Martin Scorsese

Review

"Ovo nije soundtrack u uobičajenom smislu riječi", stoji istaknuto u knjižici što prati sedmo (zapravo, peto) izdanje iz serijala "The Bootleg Series" Boba Dylana – i uistinu, iako naslov izdanja izričito spominje soundtrack sjajnom dokumentarnom filmu Martina Scorsesea, "The Bootleg Series, Vol. 7: No Direction Home – The Soundtrack" iznad svega je glazbena kronika, mala biografija u notama i poplavi stihova, pa i kratka alternativna diskografija jednog od najznačajnijih glazbenika koje je Amerika iznjedrila u zadnjih stotinjak godina.

"No Direction Home" je, da se podsjetimo, nastao iz prikupljanja razgovora s Dylanovim prijateljima i suradnicima, započetog još 1995., da bi ga do 2005. kultni američki redatelj sastavio u fascinantan dokumentarac koji prati svoga protagonista od dolaska u New York početkom 1961. do glasovite turneje 1966., kada je električnom gitarom i s rock-bendom uza se razdijelio svoju publiku, ali i cijela razdoblja popularne kulture. Scorseseov film pravo je remek-djelo rockumentarca, što je već i sam izbor redatelja jamčio, ne samo uzmemo li u obzir da isti čovjek stoji iza kultnog koncertnog "The Last Waltz", već i ako poznamo duh kakav je prožimao filmove koji su oblikovali suvremenu američku kulturu, od "Ulica zla" preko "Taksista" naovamo. Filmu kakav je "No Direction Home" i ne treba soundtrack u klasičnom smislu, jer je on sam i sound i track i glazbeno-filmski doživljaj za sebe, no to inicijalno razdoblje Dylanove karijere itekako zavrjeđuje da ga se sagleda iz koliko je god kutova moguće, a ekipa koja se dala u sastavljanje albuma koji bi pratio Scorseseov dokumentarac svoj je posao obavila majstorski.

Film je tako poslužio tek kao referencijalna točka, kao vatromet smjernica za urednu, kronološki složenu zbirku pjesama, dakle, nešto donekle suprotno filmu koji skakuće naprijed i natrag kroz godine koje su Dylana oblikovale kao autora i izvođača. Zbirku pjesama koja, naravno, nije ni best of diskografije mu toga razdoblja ni puko ponavljanje viđenog, odnosno, odslušanog na filmu – ovdje je posrijedi dojmljiva kolekcija alternativnih studijskih verzija, kućnih demo snimaka i live zapisa, u svojoj cjelini i kontekstu iznimno uvjerljiva i – osobito za dilanofile – dragocjena kronika, kako na početku naznačih.

Od "When I Got Trubles" iz 1959., po svemu sudeći prve snimljene pjesme koju je Dylan napisao, do završne, legendarne izvedbe "Like a Rolling Stone" u Manchesteru, u svibnju 1966. (da, već u svoj raskoši dostupne i ranije, na "The Bootleg Series, Vol. 4"), odmata nam se na "No Direction Home – The Soundtrack" evoluirajuća glazbena priča, baš poput najzanimljivijeg filma s polagano mijenjajućim protagonistom. Prvi CD tako donosi akustičnu, folkom obojenu fazu koju tu pratimo do prvih dana 1965., dok drugi CD prati uključenje u struju i okretanje smjera prema suvremenijim trendovima u nevjerojatnoj glazbenoj bujici 1965. i 1966., kada su nastajala takva remek-djela poput "Highway 61 Revisited" i "Blonde on Blonde". Pratimo, dakle,  priču od već spomenute kućne snimke "When I Got Troubles" te kvalitetom sličnog zapisa tradicionalne "Rambler, Gambler", preko neskrivenih fascinacija Woodyjem Guthriejem s nadahnutom izvedbom njegove "This Land is Your Land" i s prvijenca posuđenom "Song to Woody" ("najkonvencionalnija" snimka ovdje, jer dolazi s albuma "Bob Dylan", ali praktički nužna da naglasi fascinacije iz te rane faze karijere) do maestralnih ranih čitanja tradicionalne pjesmarice poput "Dink's Song" i "Man of Constant Sorrow". Ali samo da bismo potom dobili zakulisni uvid u nastajanje prvih velikih albuma: demo "Don't Think Twice, It's All Right" posjeduje neodoljivu intimističnu toplinu i neposrednost, koncertne izvedbe klasika "Blowin' in the Wind", "A Hard Rain's a-Gonna Fall", "When the Ship Comes In" i "Chimes of Freedom" izrazito su "žive" slike (re)oblikovanja glazbe za koju se uistinu imalo dojam da može mijenjati svijet, dok "Mr. Tambourine Man" dobivamo u prvoj dovršenoj studijskoj verziji.

Drugi disk pak otvara predivna – ali uistinu predivna – verzija "She Belongs to Me", snimljena bez bubnjeva i s naglašeno tečnom, bluesom premazanom gitarom, da bi snimka s legendarnog nastupa na Newportu, kad je nabrijanom rokerskom izvedbom "Maggie's Farm" Dylan podigao folk-puriste na noge, a gotovo i na linč, otvorila najfuriozniji set, odnosno, razdoblje ranog stvaralaštva tadašnjeg Rimbauda s gitarom. Cijeli niz vrlo zanimljivih alternativnih verzija pjesama s albuma "Highway 61 Revisited" i dvostrukog monstera "Blonde on Blonde" izoštren je potez od – ako ćemo promatrati kompilaciju kao film – zamišljene kulminacije do raspleta. A rasplet je već "filmovan", dostupan na četvrtom Bootleg-izdanju s cjelovitim zapisom čuvenog mančesterskog koncerta 1966., što ga ne čini manje logičnom završnicom ove priče. Uostalom, ne mogu se sjetiti primjerenijeg zaključka ovdje od te gotovo sulude, "fuckin' loud" izvedbe "Like a Rolling Stone". Bio je to istinski vrhunac, dolazak na zamišljeno mjesto na kojem se najbolje vidi nebo, ali i vlastite izglancane cipele i drhtave ruke. Kad vas "The Bootleg Series, Vol. 7: No Direction Home – The Soundtrack", nakon vožnje kroz akustičnu folk-pjesmaricu i njezinu logičnu, kroz blues provučenu mutaciju, prema posve novoj tradiciji, dovede do te točke, kad još vrući instrumenti utihnu i aplauzi zamuknu, dobit ćete zaista nov pogled na putovanje čije ste etape već davno odgledali, ali vas svejedno ne prestaje fascinirati.

Da, ovo uistinu "nije soundtrack u uobičajenom smislu riječi". Ovo je paralelna priča, novi stari liner note, kronika pisana manje konvencionalnim rječnikom, ali i naprosto kolekcija sjajnih snimaka, uvid u proces stvaranja čovjeka kojem je to stvaranje – baš tih i takvih pjesama – bilo i ostalo poslanje. Komad povijesti, da, osobne i univerzalne u smislu u kojem umjetnost osobno prevodi na jezik univerzalnoga.

 

Toni Matošin

(preuzeto iz knjige "Svako zrno pijeska - Albumi Boba Dylana 1962.-2015.")

Hits 335
The Bootleg Series, Vol. 6: Bob Dylan Live 1964 - Concert at Philharmonic Hall « The Bootleg Series, Vol. 6: Bob Dylan Live 1964 - Concert at Philharmonic Hall Bob Dylan Kompilacije Kronologija The Bootleg Series, Vol. 8: Tell Tale Signs - Rare and Unreleased 1989-2006 » The Bootleg Series, Vol. 8: Tell Tale Signs - Rare and Unreleased 1989-2006

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42