facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
U protivnom


Bookmark

Data

Released Svi 2009
Format Albumi
Vrsta Rock / Punk
Dodano Utorak, 01 Ožujak 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Svi 2009
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Edition details Snimano: Rijeka, listopad-studeni 2008. / Producent: Boris Rakamarić Boro / Datum objave: 18.05.2009.
Tags Diskurz Dallas Records

Review

Punk je mrtav. Punk nije mrtav. Te dvije "poruke" naizmjenično krase mnoge zidove kojima sam očima šarao mojih par desetljeća života, a što stariji, sve se više pitajući čemu takve ulične "rasprave".  Biti navodno pravovjeran, a zapravo, izuzetno kratkovidan i uskogrudan, pa zaključiti da je jedan od najvažnijih pokreta suvremene kulture umro prelaskom The Clash na veliku etiketu odavno se čini deklasiranim stajalištem, ali jednako takvo je i ono da je pravi punk isključivo tri akorda i prikladna garderoba. Punk je pitanje garda, stava prema industriji i ustajalosti, "protiv" s mudima i glavom, ne nužno tim redom. Dakle, bez obzira svirali u formi gitara-bas-bubanj ili bili za miksetom. U tom kontekstu, novo punk ime u Hrvata – riječki Diskurz – prošao bi kao nostalgičarski, gotovo nepotreban punk proizvod. No, u zemlji gdje punk gotovo nikad nije stajao na obje noge (izuzmemo li možda eru Parafa i Termita, pa spomenimo i Let 3), ovakva pojava više je nego dobrodošla.

A Diskurz su tri vrlo mlada, praktički golobrada Riječanina koji praše nepatvoreni punk iz škole Sex Pistolsa. I bilo bi to sve vrlo fino i nebitno da to ne rade s takvom uvjerljivošću, njegovanom žestinom, izvođačkom i autorskom iskrenošću i žanrovskom potkovanošću. Toliko ugodno iznenađenje za nekoga koga su uvijek više fascinirali Television i Velvet Underground od Sex Pistols, pa i The Clash, da 'prostite, da mi je žao što mi nisu ranije došli pod ruku! Da su u pitanju tri olinjala, ostarjela pankera koja su napokon pronašla put do diskografskog neba, priča bi bila gotovo nebitna, no Bojan Bajić, Andrea Žiković i Ivan Ritoša mladi su, praktički, koliko i nova nam država, ostavljajući time više nego dovoljno prostora za autentičnost izražene energije, kao i za kvalitetnu dugovječnost.

No, nikako mi nije namjera pridonijeti stvaranju fame koja bi samo stavila breme na junačka pleća mlade riječke trojke, a potencijalno ih i uobrazila do karikiranja. "U protivnom" je tu, silovito snažan prvijenac, koji bi, da je izišao krajem sedamdesetih, danas vjerojatno bio neupitni klasik. Zvukom sasvim naslonjen na iskaz Sex Pistolsa, Diskurzov rukopis pametno kupi reference i u puno širem zamahu, od britanskog punka kraja sedamdesetih do Nirvane. Uvodna "Želite" sjajan je uvodni manifest, brza ekplozija rebelijanske energije manifestirane u čvrstom zvuku i sjajnom Bojanovom vokalu. Tekstovi su više nego pristojni s obzirom na sirovost i izravnost samoga žanra kojem pripadaju – punk nikad nije podrazumijevao poeziju bogate estetike i senzualnosti, koliko iskrenu, pljuvačku direktnost, počesto smiješnu kad se iščitava s distance, ali, rekao bih, patetične, foteljaške distance.

Pjesme poput "Želite" nižu se jedna za drugom bez mnogo oscilacija ili pada u agresivnosti. I pritom mi nije bilo dosadno ni na trenutak (mada, doduše, album pomalo popušta u intenzivnosti u drugoj polovici). "Polet" je, recimo, naprosto sjajna u svojoj podebljanosti, dok u "Isto je sve" bend zvuči kao da će iskočiti iz zvučnika. "Na stranu" se, pak, doima ambicioznom u odnosu na većinu materijala, ali se ne trsi kao nekakvo pametovanje ni izlijetanje u naizgled više sfere. Ostatak pjesama, sve do najotvorenije pistolske "Razgledi", poput biljarskih kugli obilaze tako zadane neformalne okvire. Tekstualno je sve skupa sabijeno na središnjem dijelu omota, u obliku fragmenata pjesama, po uzoru, valjda, na omot Nirvaninog remek-djela "Nevermind". Rekao bih, vrlo efektno i pametno, nego otiskivati cjelokupne tekstove, koji na papiru nemaju ni polovicu snage kakvu imaju u tonskom zapisu.

Sve u svemu, jako dobar punk album klasične forme unutar toga žanra, dovoljno snažan da i takav, dakle, mahom tradicionalistički, bude jamac onoj "punk nije mrtav". Niti može biti, dodao bih, dok god postoji industrija, konfekcija i, kao uvijek, ljudska glupost i stvaralačka oholost kao druga, također vazda prisutna krajnost.. I, dakako, ovako nabrijani i talentirani mladići kao suprotnost onom što se prozvalo "zlatna mladež".

 

Toni Matošin

Hits 653
Diskurz Albumi Kronologija Nova stvarnost » Nova stvarnost

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42