facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2018
Format Albumi
Vrsta Americana / Indie rock / Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Petak, 15 Lipanj 2018
Žanr Rock
Length 52:44
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2018
Država SAD
Etiketa ANTI-
Edition details Producent: Björn Yttling / Datum obajve: 1. lipnja 2018.
Tags Neko Case anti- Björn Yttling

Review

Kao netko tko u mojim nagomilanim tekstovima o suvremenoj glazbi redovito privlači samo najpozitivnije epitete, američka kantautorica Neko Case svojim mi je novim, sedmim samostalnim albumom (u taj niz ubrajam i prva dva albuma na kojima je uz svoje ime dodala i prateći bend Her Boyfriends) neminovno privukla posebnu vrstu pozornosti i iščekivanja. Nakon niza sve redom sjajnih albuma, koji je tihu kulminaciju doživio s remek-djelom "Fox Confessor Brings the Flood" iz 2008. i raz(g)radio samoga sebe u dva izvrsna nasljednika – "Middle Cyclone" i "The Worst Things Get..." – nova je zbirka tu nakon radne stanke od pet godina. Kažem, radne, jer daleko od toga da je Neko ljenčarila, pa nas je tako prije dvije godine počastila suradnjom s kolegicama Laurom Veirs i k.d. lang na dojmljivom albumu jednostavno nazvanom "case/lang/veirs".

Novom albumu prethodili su i problemi s nekakvim voajerom, a za vrijeme snimanja u Švedskoj izgrjela joj je kuća u Vermontu. Naravno, takvi događaji ne mogu ne odraziti se na same pjesme, ali kad je Neko Case u pitanju, svi ti odrazi savršeno balansiraju između intimnog i širokog objektiva, između direktnog i asocijativnog. Zato njezini albumi i jesu trajno intrigantni, a njihov imaginarij iznesen odličnim, folkom obojenim vokalom, uz stalnu spregu americane i pop-rock klasicizma, čini ih odavno i prepoznatljivima.

"Hell-On" me, doduše, na prvu vijest i na prvi pogled na naslovnicu pomalo i prepao jer sam se pobojao da je alt-country-heroina skrenula u područja kakve isprazne napadnosti; ni govora o tome, jasno je čim album krene i stane se odmatati kao nova zbirka sugestivnih (anti)priča o odnosu s prirodom, utjecaju prirode na nas, ali i o našoj vlastitoj, ljudskoj prirodi kao stalno konfliktnoj, koliko i duhom bogatoj snazi sposobnoj za okrutnost, ali i milosrđe. Glazbeno, album ne donosi bitnije pomake od njezina pažljivog ispreplitanja alt-countryja i popa, indie poetike i tradicionalizma. Tekstualno, ona je i dalje "agent prirodnoga svijeta", kako kaže u uvodnoj, naslovnoj pjesmi, onaj isti koji puni stihove i naslove lisicama i uraganima, lavovima i plimama, cvrčcima, vrapcima i poplavama, opet nešto manje intiman nego na prošlom albumu, ali još minuciozniji.

Uz tematski ključna mjesta kao što su spomenuta naslovna pjesma, poletna koliko i širokozahvatna "Last Lion of Albion" sa svojim proganjajućim stihom "Osjetit ćeš što je istrebljenje kad ugledaš svoje lice na njihovu novcu" te "Halls of Sarah" koja tematizira odnos društva i industrije prema ženama (zanimljivo, baš te pjesme čine uvodni trolist albuma), središnje mjesto ipak ima epska koliko i meditativna "Curse of the I-5 Corridor", na kojoj dijeli mikrofon s Markom Laneganom (na takav spoj naviknut sjajnim albumima s Isobel Campbell). U sedam minuta na koliko se prosula posebna vrsta nostalgije Neko Case postigla je još jedan filmski uspjeh, u smislu da glazba i tekst kroje tako sugestivan kolaž da dojmovi stvaraju prizore kao na celuloidnoj vrpci.

Ostatak repertoara kreće se po putanjama zadanim spomenutim pjesmama, ne iskačući iz kvalitativne mjerice, ali ni ne donoseći mnogo dodatnih uzbuđenja. Tu možda leži i najveća mana albuma – uklizavanjem u drugu polovicu, naime, dobio sam osjećaj da je već sve rečeno ranije, u prvom dijelu. Naravno, ovdje je riječ o rukopisu i poetici koji garantiraju suprotno, ali krvotok samih pjesama je takav da sugerira ponavljanje, odnosno, vrtnju u krug. Srećom, pažljivije slušanje ipak biva nagrađeno elegantno grubom "Oracle of the Maritimes" ili zavodljivom radiofoničnošću dueta s Ericom Bachmannom na njegovoj "Sleep All Summer". Završna, ritam-mašinom natopljena "Pitch or Honey" posebno je dojmljiv epilog, topla pjesma koju je Neko "napisala za sebe, ali sada je pušta", prati je pogledom i glasom sve do "huckleberry frienda" kakvog spominje omiljeni klasik "Moon River", što na koncu ipak sugerira da imamo još jedan sjajan album u impozantnom nizu.

Možda inferioran vrhuncima opusa, poput "Blacklisted" i "Fox Confessor Brings the Flood", album je ovo kojem takve usporedbe ionako nisu nametljiva mjerila pri ocjeni. Neko Case je još jednom dokazala da vrlo pažljivo tretira svoje talente, bili oni upregnuti u kolektiv New Pornographers, s kojima je snimila također zapažene albume, ili stavljajući vlastiti potpis na zbirke impozantnih glazbenih tekstura.

 

Toni Matošin

Hits 129
The Worse Things Get, The Harder I Fight, The Harder I Fight, The More I Love You « The Worse Things Get, The Harder I Fight, The Harder I Fight, The More I Love You Neko Case Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42