A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Antifragile | 5:06 | ||||
2 | Cave | 4:25 | ||||
3 | A64 | 4:12 | ||||
4 | Cynical Sandy | 3:32 | ||||
5 | Dark Blue | 4:14 | ||||
6 | TBA | 5:55 | ||||
7 | Petula Sky | 7:10 |
Već neko vrijeme nemam potrebu za onom uvijek pomalo (samo)podcjenjivačkom krilaticom "svjetsko, a naše". Cijeli niz imena koji se pojavio na hrvatskoj glazbenoj sceni zadnjih godina i njihovi sjajni, kvalitetom koliko i stvaralačkom strašću nahranjeni albumi vratili su optimizam u potencijale naše scene, a sada s novom dozom radosti toj istoj priči mogu pridodati i sastav The Basewalks, kojeg su još 2015. oformili multiinstrumentalisti Luka Belani i Marko Levanić. I dok sam o Belanijevom vrlo zanimljivom samostalnom prvijencu "B-Side of My Mind" svojedobno imao prigode i pisati na ovoj istoj adresi (s obzirom na godinu kada je izdan – 2009. – ispada da je ovaj talentirani Križevčanin jedan od začetnika novog vala naših kantautora), sve drugo vezano uz rad ovog dvojca prošao mi je ispod radara.
A kao dvojac objavili su prije tri godine prvo izdanje The Basewalks, EP "Balconism", nakon kojeg im se pridružila pjevačica (i glumica) Ivana Starčević, čime je priča o još jednom našem vrlo zanimljivom bendu dobila pogonsko gorivo za pravi "zaplet". A zaplet upravo dobivamo s albumom "Hello", indie-rock zbirkom tankom samo u svojoj kvantiteti. Pjesme nastale u kućnom studiju tijekom jesenskih i zimskih mjeseci pod vlastitom producentskom palicom i uz pomoć bubnjara Silvija Bočića i Janka Novoselića svjedoče ne samo talent i predanost radu, već i impozantne estetske kriterije i ukus, što je jasno već nakon prva dva ili tri slušanja!
Žanrovski odrediti "Hello" bilo bi nezahvalno koliko čak i nepravedno. Od (uvjetno rečeno) balada poput uvodne "Antifragile" ili završne "Petula Sky" preko oćijukanja sa synth-popom u "A64" do rokerski nabijenih "Cave" i "Cynical Sandy" raspon je koji sa svim svojim postajama čini te naljepnice nebitnima i nepotrebnima. Engleski tekstovi što se provlače kroz glazbene kolaže kao posebna boja u ukupnom koloritu posve su pak sljubljeni s misijom svojih potpisnika. Plavo-sivi tonovi koji prevladavaju albumom drže na okupu sve recepture koje su za ovaj put pripremili ovi sjajni mladi glazbenici pa prijelaz s uvodne melankolije "Antifragile" na brži krvotok iznimne "Cave" djeluje gotovo kao da je u pitanju ista pjesma. Što je pak odlika zaokruženih glazbenih priča. Ispreplitanje Lukinog i Ivaninog vokala druga je bitna odlika iskaza The Basewalks, jer njihovi bojama usklađeni "razgovori" daju pjesmama i cijeloj zbirci dinamiku kakva od raznolikosti glazbenih rješenja izvlači maksimum.
"Hello" vrhunce dostiže u drugoj polovici albuma, u slojevima bogatoj "Dark Blue", čiji već naziv govori dosta i bez sjajne gitare u zadnjoj minuti, te u završnoj "Petula Sky", čija sporost djeluje centrifugalno i postavlja idealno trotočje kao epilog 35-ominutnoj priči. No, ono što podiže nivo doživljaja dojam je kako je upravo prvi četverac pjesama omogućio navedenim vrhuncima da se razviju u tako dojmljive indie zavodnice. Kao zagovornik kraćih, "vinilnih" minutaža albuma mogu samo pozdraviti odluku da se ne ide dalje od ovih sedam pjesama i tek malo više od pola sata glazbe. Jer, baš je ovako "Hello" zadržao gustoću i bogatstvo prije svega gitarističkih rješenja u omjeru što garantira etiketu jednog od domaćih albuma godine.
Toni Matošin