facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Closer To Closed

Bookmark

Data

Released Kolovoz 2011
Format EP
Vrsta Emo / Post-hardcore / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 08 Ožujak 2012
Žanr Alternativ Rock
Length 16:01
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 2011
Država SAD
Etiketa Polyvinyl Record Company
Catalog Number PRC-223-1
Edition details Datum objave: 16.8.2011. Produkcija: Jeff Dean
Tags

Review

Flashback: 1998, post-Nirvana konfuzija i post-hardcore i emo eksplozije, razornije i bučnije u ruševinama grungea i vlastitim ključnim bljeskovima. No ne i najglasnijima. Već koju godinu poslije, odnosno rane 2000-te, obilježit će jedna drukčija percepcija riječi „emo“: crne šiške preko jednog oka, Panic! at the Disco, trinaestogodišnjaci u rozo-kariranim hoodijima, spike o rezanju, puno, puno crne olovke i Fall Out Boy. A komentar muzičkih teoretičara, u nemogućnosti da  radiofoničnom pop-rocku nadjenu ime već postojećeg i gotovo nevezanog žanra, bio je „Postoji li emo uopće?“.

I dok se zbivao ovaj zakašnjeli i iskrivljeni mainstream odjek „pravog“ zvuka, bitni emo glazbenici postajali su legendama iz nekog drugog desetljeća. Indian Summer, Jawbreaker i Heroin više se nisu oglasili, Sunny Day Real Estate još povremeno uveseljavaju nostalgičare, The Get Up Kids svako malo se ponovno okupljaju… No još jedan ključan bend ostao je ugašen još od prije početka milenija. Frame and Canvas, iz 1998., prema Alternative Pressu predstavlja vrhunac emo heydaya. Autori Braid 13 godina poslije objavljuju posve nov materijal.

The Right Time pjeva mekani i melodični vokal gitarista Chrisa Broacha i pjesma, topla, popastična i vođena smirenim refrenom We don't have to be together forever, we don't have to love each other… u jednom trenutku će posjetiti i na Death Cab For Cutie i tako najaviti veliki, veliki zaokret u zvuku i shvaćanjima nekad „teen angst“ protagonista Braid. No, ipak nije sasvim tako. Sljedeća Do over otkrit će da ta crta napetosti i oštrine nije sasvim utrnula i vratiti Boba Nannu na poziciju vodećeg vokala.

Četiri stvari koje čine ovaj povratnički mini EP mogle bi bez problema funkcionirati kao početni dio pravog albuma. No i sam po sebi, EP je lijep. I svakim slušanjem postaje sve ljepši. Vrti se ponovno i ponovno zbog toga što se uspjeva kretati jednostavno, lako i senzualno poput pjevne pop pjesme, a da istovremeno to nije prisiljavanje na svidljivost i pamtljivost. Iako bliži catchy, pop osjećajnosti Jimmy Eat World nego svojim post-hardcore korijenima, Closer to Closed zvuči dorađeno i sazrijelo i još uvijek u zadahu bola, blata i prašine teen-angsta devedesetih.

No pitanje ostaje, što danas znači ovaj EP? Imaju li slušatelji uha i volje za skinuti, poslušati i otkrivati nešto opisano kao „emo/post-hardcore heroes' comeback material“? Closer to Closed teško će privući pažnju publike iz dvije i desetih kad je stvaranje i slušanje glazbe fokusirano na iscrpljivanje „folk“ i „electronic“ smjerova. A i staro slušateljstvo benda već dijeli jaz oprečnih mišljenja, gdje su s jedne strane razočarani smekšavanjem i smirivanjem, a s druge oni koji to isto oduševljeno prihvaćaju kao početak nove i uzbudljive faze.

No ne trebate se dati smesti. Sve što Braid žele je „to take you someplace beautiful & leave you there alone“. Znači, poslušati, i zadržati se.

Danijela Kovačec

Hits 622

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42