facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Driving Towards the Daylight

Bookmark

Data

Released Svibanj 2012
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / American Trad Rock
Dodano Četvrtak, 07 Travanj 2016
Žanr Blues
Length 56:24
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2012
Država SAD
Etiketa J&R Adventures
Catalog Number PRD 7370 2
Edition details objavljeno: 22.5.2012.; produkcija: Kevin Shirley; izvršni producent: Roy Weisman; snimano: The Palms, Las Vegas, NV; The Village Recorder, Los Angeles, CA; The Cave, Malibu, CA
Tags Joe Bonamassa J&R Adventures Kevin Shirley Roy Weisman

Review

Unazad šest godina Joe Bonamassa svake godine objavljuje po jedan novi studijski album. Prije dva dana bio je službeni nadnevak izlaska njegovog novog studijskog albuma Driving Towards the Daylight, od strane diskografske kuće J&R Adventures, europsko izdanje ide preko Provogue Music Productions (UK).

Ove godine objavljen mu je DVD Beacon Theatre – Live From New York (2012., J&R Adventures / Provogue Music Productions (UK)), a tu je i njegov rad i djelovanje u Black Country Communion, koje jednako tako ima svoja izdanja: studijske i live albume, DVD i sve što ide uz to. Vidi se da je čovjek mlad, da ima energije i da jednostavno sve te obveze, svirke i studijski drži pod kontrolom i stiže ispuniti sve te zahtjeve.

Budući da njegov rad i djelovanje pratim od samih početaka, budući da je moj ljubimac postao onog trenutka kada je svoj nastupni album, prije 12 godina nazvao po pjesmi grupe Jethro Tull A New Day Yesterday (2000., Premier Artists). Oni su mu nekako omogućili da se predstavi publici, a sve ostalo je učinila njegova neosporna kvaliteta, njegova upornost, rad i permanentno nastupanje. Priznajem, nekako se u mene uvukao strah da sve to ne ode u neku hiperprodukciju koja nikako ne bi bila dobra. Kao i prethodni album Dust Bowl (2011., J & R Adventures / Provogue Music Productions (UK)), za kojeg je osvojio ovogodišnji BMA u kategoriji ROCK BLUES ALBUM GODINE, Joe je bio nominiran i evo odmah je odnio pobjedu u kategoriji u kojoj pobijediti nije bilo nimalo lako i jednostavno. Naime, tu su još nominirani bili: 2120 South Michigan Avenue - George Thorogood & the Destroyers, Greyhound - Mike Zito,Shiver - Too Slim and the Taildraggers i album Man in Motion - Warren Haynesa.

Jedanaest novih skladbi, što autorskih, što dojmljivih obrada poznatih blues standarda uz naprosto strahovitu produkciju, iznjedrili su album koji će bez ikakve dvojbe plijeniti pozornost svih onih koji vole, prvenstveno, dobru glazbu. Nikako ne mogu da ne spomenem njegov nastup u Zagrebu gdje je svojom profesionalnošću plijenio pozornost svih nazočnih. Da, nije imao vremena za ništa posebno, došao, odsvirao koncert kao da svira usred New Yorka i otišao dalje na put! Oni malobrojni koji su imali prigode u Boogaloou čuti jednog od vodećih gitarista današnje svjetske blues rock scene uvjerili su se zašto je to tako! Osobno, izuzetno mi je drago što sam bio na tom koncertu, jer sve ono što se događalo i prije i poslije toga više ništa nije bilo isto!

Naime, sada već duže vrijeme razmišljam, ništa ne pišem već samo slušam npr. Prekrasnu baladu A Place in My Heart, razarajuću rockericu Lonely Town Lonley Street, odličnu obradu Who's Been Talking, narastajući 'feeling' u potpuno neobičnoj, ali izuzetno efektnoj obradi Stones in My Passway koja je samo nastavak priče o njenom autoru Robert Johnsonu kojeg Joe spominje u skladbi koja otvara album - Dislocated Boy, a tu je i odličan pupmajući r&b I Got All You Need. Zapravo, pitam se, kako čovjek koji svira onako snažno u Black Country Communion može skladati i tako suptilno izvesti, meni osobito dragu Heavenly Soul?

Naslovna Driving Towards the Daylight nekako mi ide rame uz rame s devetom pjesmom po redu New Coat of Paint. Nakon preslušavanja ovih pjesama slušatelj malo zastane i zapita se dokle će ovo ići? Ima li Joe neke granice, neke limite? Veselim se to napisati, bojim se da nema! I gle, to već potvrđuje deseta pjesma Somewhere Trouble Don't Go. A što nam donosi posljednja, jedanaesta pjesma po redu? PREKRASNA balada, pjesma Too Much Ain't Enough Love, gdje je vokal prepušten poznatom Jimmyu Barnesu (osim 'strašne' svirke Joea i benda posebnost je ovaj australski vodeći rock pjevač, koji meni osobno, doslovno briljira u temi Too Much Ain't Enough Love op.a.)

Na kraju što napisati osim... preporuke.

PREPORUKA:
A ona bi otprilike trebala ovako izgledati: Joe Bonamassa ima novi album Driving Towards the Daylight kojeg, eto, prezentiram samo dva dana po objavljivanju i vjerujem da i za to vrijedi riječ EKSKLUZIVA!

Joe je jedan od onih glazbenika koji traže svoj glazbeni izričaj u glazbi velikih i legendarnih gitarističkih majstora, no povrh toga evidentno je da on svojoj glazbi dodaje još neograničenu količinu svojih originalnih glazbenih i aranžerskih ideja. Za to je neoboriva istina i dokaz i ovaj novi studijski album!

Svojom glazbom, da glazbom, Joe Bonamassa plijeni pozornost svih onih, koji vole prioritetno dobru glazbu. A tko to ne voli, držim da nema što tražiti u ovom tekstu, u ovoj rubrici BLUES CORNER glazbenog portala SoundGuardian.com, a o albumu da ni ne govorim, no, to je neka druga priča.

Svi Vi ostali, dragi moji što prije pokušajte nabaviti ovaj album kojim ćete si osigurati gotovo sat vremena prekrasnih tonova, melodija i kompozicija. Te i takve skladbe, svojom izraženom glazbenom raznolikošću i širinom oduševljavaju sve, i službenu kritiku i brojnu publiku diljem globusa.

Mladen Lončar - Mike

Hits 596
Dust Bowl « Dust Bowl Joe Bonamassa Albumi Kronologija An Acoustic Evening at The Vienna Opera House » An Acoustic Evening at The Vienna Opera House

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42