Review
Najveće strasti brazilskog pijanista, aranžera, producenta i glazbenog pedagoga Antonia Adolfa su brazilska glazba i stvaralaštvo slavnog američkog saksofonista Waynea Shortera, jednog od najvažnijih jazz skladatelja današnjice. Iako su to bile teme i njegovih ranijih izdanja, na svojem novom albumu u potpunosti je uronio u ideju spajanja ta dva idioma. Poigrao se Shorterovim skladbama i to na svoj, brazilski način. Posve je logično da su na programu skladbe “Beauty and the Beast” i “Ana Maria” s albuma “Native Dancer” koji je Shorter 1974. snimio s Herbiem Hancockom i nizom uglednih brazilskih glazbenika, među ostalih s Miltonom Nascimentom i Airtom Moreirom. Naime, taj album ima snažan prizvuk brazilske glazbe i blizak je onome što Adolfo inače radi, ali ostale skladbe nastale su sredinom 1960-ih u potpunom drukčijem, jazz okružju, a izvorno su snimljene za Shorterove ili albume Milesa Davisa s kojim je saksofonist tada svirao. Radi se od reda o sjajnim skladbama, iako to nisu baš sve njegove najpoznatije, ali i povijesnim diskografskim izdanjima. Primjerice, skladba “Deluge” je s albuma “JuJu” iz 1964., “Black Nile” s “Night Dreamer” iz iste godine, “Footprints” s “Adam's Apple” iz 1966., a “Speak No Evil” s istoimenog albuma također iz 1966., dok je “E.S.P.” s istoimenog albuma Milesa Davisa iz 1965., a “Prince of Darkness” s albuma “Sorcerer” Milesa Davisa iz 1967. Na CD je uvrštena tek jedna Adolfova - “Afosamba”. Za potrebe snimanja Adolfo, koji svira koncertni i električni klavir te je priredio sve aranžmane, utemeljo je oktet brazilskih glazbenika, u nekim izvedbama s pridruženim članovima, a ulogu Waynesa Shoretera povjerio je tenor i sopran saksofonistu Marcelu Martinsu.
Davor Hrvoj