Blues Corner

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

hate bebe

Dugo sam razmišljao kako započeti pisanje osvrta na treći samostalni studijski album Bebe Na Vole, "Hate is a wonderful thing". A onda prisjetim se pjesme "Slick Shoes And Empty Eyes" objavljene na CD-u "Something New" s trostrukog izdanja "BlueSax! Live! Season 2008/09" (Croatia Records/Spona/blueStone). Da, tako je, ono što nam nudi ovaj izuzetni blues glazbenik, doista je "Something New" na ovim našim prostorima.

"Hate is a wonderful thing" u sebi možda ima onu skrivenu poruku, no to i nije toliko bitno. Ono što je važno sadržaj je albuma, koji će svakog ozbiljnijeg poklonika ove glazbe staviti u vrlo nezgodan položaj. Zašto?

Prvo: nismo navikli da netko s ovih naših prostora zvuči toliko "crno".

Drugo: njegova prezentacijska forma u principu donosi potpuno ogoljelu verziju tradicionalnog bluesa.

Gdje je to naučio? Pojima nemam, ali to zvuči vraški dobro, to što on radi spada već u svjetske proporcije. Ne, nisam se zabunio, ne nisam se zeznuo, ja to doista mislim. Svi mi znamo da blues u svojoj iskonskoj inačici stanuje ama baš svugdje, od Amerike pa sve do mojih Križevaca. Naime, možete svirati gitaru 24 sata dnevno, možete preslušavati brda albuma, možete vježbati non-stop, ali ukoliko nemate 'ono nešto', ukoliko se ne dogodi onaj klik, sve pada u vodu. Na sreću, jako dobro poznavajući ono što radi Bebe Na Vole znao sam i očekivao sam blues kakav volim. Ni ovaj put nije me razočarao, dapače.

Malo je zapravo ljudi na našem kontinentu poput njega. Razlog je vrlo jednostavan: iz vas mora teći plava krv. Morate imati "ono nešto" u sebi i morate to znati predati drugima. Sve se to poklopilo u jednoj osobi u ovom glazbeniku koji je toliko samosvjestan i svoj, koji ne želi biti ničiji pijun, koji se ne da vijati "kako vjetar puše", već je to osoba i glazbenik koji čvrsto vjeruje u sebe u svoju glazbu i ne želi od toga odustati. Možda ga baš zato neki svrstavaju u tzv. "drugu ligu", no to rade samo oni koji znaju koliko on vrijedi i zato ga odguruju od sebe, jer ga se boje!

Bebe Na Vole nije spreman na ustupke, on doista čvrsto stoji na zemlji i jako dobro zna što se događa i kako stvari idu na nečiji drugi mlin. Neću se žaliti, ali neke stvari doista nisu u redu u deficitarnosti kako specijaliziranih emisija o blues glazbi, tako i mjesta i prostora na kojima se promovira blues u svim sferama svog postojanja i djelovanja. Neki ljudi nikako da shvate da bi ipak trebali imati neke prioritete. Zašto? Ako ništa drugo, onda tu je ključna riječ neka vrsta "oduženja" prema određenim segmentima internetske i radijske promocije. No, nije to neki glavni cilj ovog teksta, ali svakako je razlog da neki ljudi počnu misliti svojom glavom.

Ovaj tekst namijenjen je svim ljudima koji blues vole u njegovom iskonskom značenju. Znam, mnogima će se činiti na trenutke da je ova prezentacijska forma koju tako zdušno 'fura' Bebe Na Vole pomalo teška. No, to je zapravo ono što blues čini tako posebnim. Da biste izvodili ne morate imati crnu boju kože, ne morate dolaziti iz kolijevke ove glazbe. Morate imati "ono nešto", u vašoj prezentaciji mora se dogoditi klik, koji će samo tako kao rukom, prstom povučen slide povezati deltu Mississippija, močvare Louisiane, naftna polja Teksasa i što ja znam što sve ne s glazbenikom i njegovim osjećajem za prezentaciju ove u principu vrlo jednostavne glazbene forme. Naime, svi mi znamo da tu nema neke velike mudrolije, ali dajte, pokušajte pa ćete vidjeti da to uopće nije jednostavno.

Tijekom gotovo 44 minute pred slušateljem događa se nevjerojatna međuigra osjećaja, glazbe, teksta i izuzetno ekspresivne vokalne modulacije. Moram priznati da od prve pjesme, "Never Got Over", pa do zadnje, "You Don't Love Me", Bebe Na Vole samostalno, rabeći ono što ima – a to je ekspresivni vokal, gitara-gitare i pucketanje prstima, udaranje rukama i nogama – lagano postiže ono što drugi ne mogu ni s cijelim bendom ili orkestrom. Da, orkestrom, dobro ste pročitali… ono što ovaj glazbenik tako iskreno predaje publici pregršt je plavičastih tonova, koji rade velike valove i samo je potrebno paziti da se od siline njihovih udaraca i neprestanih nadolazaka ne utopite.

Jednom sam napisao kako je šteta što u Hrvatskoj nema mladih blues glazbenika poput Jimmyja Bowskilla, Jaya Gaunta, Homemade Jamz Blues Banda i njima sličnih, jer tada bih mirnije spavao. No, jednako se tako nadam i želim da se to što prije promijeni i da polako ali sigurno mladost i mladi glazbenici slijede put onih koji su tu već duže vremensko razdoblje. Da, u tom dijelu priču okrenuo je na naš milin upravo Bebe Na Vole.

"Never Got Over", "Free Me", "Die On You", "I Been Lost" i "Gun" samo su neke od snimljenih skladbi kojima je po tko zna koji put Bebe Na Vole tako lako našao put do onih kojima je blues i cijela ta priča tako bliska srcu.

PREPORUKA:
Ovaj je tekst, nadam se, pokazao kakvu snagu i ljepotu ima blues, a za sve to pobrinuo se Adam Semijalac, odnosno, Bebe Na Vole. Nadam se i iskreno se veselim ponovnom susretu s njegovim bluesom.

A vama, poštovani posjetitelji Blues Cornera, preporučujem da svakako potražite i potom i kupite ovaj izuzetan glazbeni dokument, "Hate is a wonderful thing', koji je svojim sadržajem svakako obilježio hrvatsku blues scenu.

Više o svemu možete saznati na:
www.bebenavole.com
https://bebenavole.bandcamp.com/album/hate-is-a-wonderful-thing
Možete naručiti vinyl LP kopiju ovog albuma via: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
booking via: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Popis pjesama:

1. Never got over 05:03
2. Dogs and horses 04:09
3. Free me 02:49
4. Shaped me 03:08
5. So what 02:57
6. Die on you 04:36
7. Community 03:14
8. I been lost 03:41
9. Gun 03:24
10. Holy John 03:01
11. Hello girlfriend (bonus) 03:42
12. You don't love me (bonus) 04:01

(Samostalno)

Your bluesy,
Mladen Loncar - Mike