facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
ApoCalypso


Bookmark

Data

Released Lipanj 2017
Format Box set
Vrsta World / Art Rock / Pop rock / Chanson
Dodano Srijeda, 05 Srpanj 2017
Žanr Rock
Broj diskova 3
Edition date Lipanj 2017
Država Hrvatska
Etiketa Dancing Bear
Catalog Number DBCD 432
Edition details objavljeno: 9.6.2017. (reizdanje); luksuzno reizdanje povodom 20 godina od objave izvornog izdanja
Tags Dancing Bear Darko Rundek

Review

Dvadeset godina nakon što je "Apokalipso" na najbolji mogući način označio povratak Darka Rundeka na hrvatsku glazbenu scenu, još uvijek jedan od naših najboljih albuma izdanih od osamostaljenja naovamo dobiva svoj luksuzni, obljetnički tretman. Prvo što mi je palo na pamet kad mi je neka ptičica dojavila tu vijest jest surov podatak da je mnogo više godina proteklo od Rundekova samostalnog prvijenca do danas nego od zadnjeg Haustorovog albuma do tog trenutka kad se priča na neki način mogla nastaviti. Bio sam student u Dubrovniku tih godina, kada sam albume u CD-izdanju kupovao zakidajući se za neke druge blagodati studentskog života, najčešće odvajajući od regresa koje smo dobivali na mjesečnoj bazi. I "Apokalipso" je u toj shemi došao na red gotovo odmah po izlasku, ostavši jednom od najdražih mi tadašnjih "investicija", koliko god je vremenom ono prvo oduševljenje i izgubilo štogod piture.

Nije "Apokalipso" bio očekivani nastavak sjajnog Haustorovog "Bolera" iz 1988. (iako je u neku ruku ipak bio baš to), istodobno zaigravši kartama koje su u tim prvim poratnim godinama zvučale svježe i zavodljivo (iako su u neku ruku odale i neke Rundekove stranputice zbog kojih mi je od tada naovamo postajao sve manje zanimljiv i sve više dalek). Brzo je postao obvezna lektira tadašnje rock-gerile, a naslovna pjesma dobila je Porina čak za hit godine. No, prije svega bio je to – i ostao – album od formata, zbirka pitoresknih, čak egzotičnih, prije svega stilom bogatih i zaigranom maštom posprejanih pjesama koje su pripadale tom svom, ali i svakom drugom vremenu popularne kulture, koje su mirisale i Parizom i Zagrebom, i srednjom Europom i bosanskim loncem. Možda se naslovna ljepotica vremenom donekle i potrošila, ali "Grane smo na vjetru" i dalje zavodi lakoćom svojstvenom autorskim imenima najviše kategorije, a "Señor" najmasnijim slovima opisuje kojim je smjerom Rundek mogao dalje ići bez ikakvih šansi da se igdje poklizne. "Tranzit" i "Štrajk željezničara", pa čak i "Za nas" ostaju tu da grubljim potezima kista dočaraju kostur na kojima ovaj autorski rukopis počiva, dok "Old Boy" i "More, more" upisuju koordinate u prepoznatljivom zbrčkanom stilu koji garantira da zvuče svježe i dvadeset godina poslije. Ima, naravno, i onih pjesama koje me više gotovo uopće ne oduševljavaju, poput "Uajdalalaj" ili "Šuvar i varivo", ali to sve ne umanjuje vrijednost originalnog albuma, a još manje kutijice "ApoCalypso", čijim preinakama u nazivlju Rundek tek želi skrenuti pozornost kako je izvorni naslov nastao spajanjem pojma apokalipsa i veselijih karipskih ritmova.

"Apocalypso" nam dolazi u 3CD izdanju, te kao dupli vinil, s razlikom što među CD-ovima možemo naći i reizdanje Rundekovog drugog samoslanog albuma, "U širokom svijetu". Taj osjetno neujednačen album kojim se Rundek svojedobno uputio na vrlo osobno putovanje oko svijeta ostao je razvučen između uspjelijih, čak sjajnih pjesama (naslovna pjesma, "Otok", "Mlad") i potpunih promašaja ("Afrika", "Ay Carmela", "Zumbul", "Vuk"), pa je njegovo šlepanje uz dičnog prethodnika možda i realno najbolji tretman kojeg u retrospektivi može dobiti. Ono vrjednije što donosi paket – i to i u vinilnom i u CD izdanju – snimke su koje su 1990. trebale činiti peti album Haustora, "Dovitljivi mali čudaci". Doduše, od ukupno pet dostupnih snimaka, čak su četiri pjesme u novim aranžmanima našle mjesto na kasnijim Rundekovim samostalnim albumima: "Hiawatha" na "U širokom svijetu" ne zvuči tako svježe kao u ovom izvornom obliku, "More, more" je na "Apokalipsu" čak poboljšana, "Ista slika" u originalu zvuči tako sjajno da se na albumu "Ruke" mogla samo ponovno naštancati, pa čak i podebljati, dok bi "Señor" zvučao dobro i da ga obradi Lady Gaga, a kamoli maestro osobno. "Disanje" je tako jedina među "čudačkim" pjesmama koja konačno dolazi na upoznavanje s najširim auditorijem, ispisujući zakašnjeli epilog priči o bendu za kojeg lako možemo reći da je najbolji kojeg je Hrvatska ikada imala.

Naravno, ocjena za "ApoCalypso" ide cjelokupnom paketu, a ne samo albumu koji ga je "skrivio". Svojim sadržajem ova tri diska povezuju pozni dio karijere Haustor (koji je ionako, po odlasku Srđana Sachera, već bio praktički Rundekov solistički projekt) i povratak na scenu kojeg je jedan od naših najsnažnijih novovalnih autora kasnije produbio sa svojim Cargo Trio. Kako ne spadam baš u poklonike onog u što se razvila njihova glazba, baš ovaj svečarski podsjetnik dođe mi i kao melem, vraćajući priču u dio narativa gdje se prošlost i tadašnjost još skladno nadopunjavala, a poetika održavala idealan balans između kozmopolitskog i "zdravo seljačkog", između duboko originalnog i mudro posuđenog. No neovisno o stilskim i žanrovskim prioritetima s obaju strana zvučnika, "ApoCalypso" je hvale vrijedno, dužno i nužno revaloriziranje značajne epizode povijesti hrvatske popularne glazbe, koje uz nedavno, manje spretno, ali ipak sveobuhvatno reizdanje Haustorovih albuma, predstavlja Rundekov glazbeno-scenski genij novim generacijama, a nekim starijima ostavlja više nego slatku dozu zdrave nostalgije i slušateljske zadovoljštine.

Toni Matošin

Hits 440

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42