facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The King of Limbs


Bookmark

Data

Released Veljača 2011
Format Albumi
Vrsta Alternative rock
Dodano Nedjelja, 20 Ožujak 2011
Žanr Rock
Length 37:24
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država Velika Britanija
Etiketa Radiohead
Tags

Review

It's like im falling out of bed, from a long and weary dream
 
Poznat vam je onaj osjećaj kada slušate glazbu i opijeni melodijama odlutate u lucidan san u kojem vam se pjesme sa albuma pojavljuju u mnogim ulogama, oblicima i bojama? Glavni narator priče uvijek je ona nevidljiva nit svakog albuma koja mu ocrtava individualan karakter…udiše život u udove. 
U ovoj priči, naš glavni narator je nitko manji nego sam kralj udova. Mračan, kompleksan, čudan, melankoličan lik koji me poveo na 37-minutnu šetnju kroz svoje kraljevstvo…
 
Radiohead mi uvijek u glavi stimuliraju razne vizualizacije pejzaža. Moderni, kompjuterizirani gradovi u kojem vladaju neboderi i beskonačni blokovi identičnih zgrada u OK Computeru, beskrajni kilometri snijegom prekrivenih površina na KID A-u…i sada mračna i stara šuma u kojoj caruju likovi odbjegli iz Lynchovih filmova i beskrajno ispreplitajući šumski puteljci od kojih nijedan nema svoj završetak, već se nastavljaju na iduću stazu tvoreći oblik kompleksne paukove mreže na kojoj svaka nit predstavlja jednu melodiju…jedan drugačiji uvod u novi san.
 
San “krajevstva udova” započinje sa pozivom Open your mouth wide, A universal sigh, And while the ocean blooms it's what keeps me alive, So why does this still hurt, Don’t blow your mind with why.
 
Bloom je vrlo chilled out pjesma. Sanjarski keyboard loop, potpomognut puhačkom sekcijom i osjećaj distanciranosti koji me podsjećaju na prvih nekoliko slušanja KID A albuma, u kombinaciji sa vrlo Bodysong-Jonnyevskom ritam sekcijom i Thomov tipično melankolično-otuđen glas, koji vas nose svojom opuštenošću, a opet ti ne dozvole da se isključiš u strahu da propustiš nešto jer, tko zna, možda se nešto skriva, baš tu, iza kuta. Kako Radioheadovski…
 
Morning Mr.Magpie pjesma je koju je Thom odsvirao na webcastu još 2002. godine i od onda kruži Radiohead svemirom…intrigira…zavodi i uljepšava jutra mnogima od nas. Verzija koja se sada pojavljuje na albumu ima vrlo malo doticajnih točaka sa akustičnim originalom. Razgoličena svoje energičnosti i u elektroniziranom ruhu, meni je ovo najveće razočaranje na albumu. Vjerojatno zato što sam toliko bila zaljubljena u “original”, u njegovu jednostavnost i melodičnost. Ne govorim čak niti o načinu na koji me Nude razočarala jer sam nakon početnog šoka, uspjela otkriti ljepotu obnovljene Big Ideas i zaljubiti se u njeno novo ruho. No, Mr. Magpie mi jednostavno ne sjeda. Uopće me stid priznati koliko opsesivno-kompulzivan može biti moj interes i očaranost nekim albumom. No, ni nakon moje silne otvorenosti i želje za shvaćanjem, nisam se uspjela sprijateljiti sa ovom pjesmom. Dok ju neki najavljuju kao potencijalni singl sa albuma, ja stihove They’ve stolen all my magic, and took my melody doživljavam na doslovan i negativan način. Da, ukrali ste joj melodiju. Zašto? 
 
King of Limbs ime je tisućljetnog drveta u Wiltshire Savernake šumi, području u kojem su Radiohead snimili dio pjesama za In Rainbows (Bodysnatchers i Jigsaw Falling Into Place). Kada sam u Google ukucala to ime, na ekranu mi se ukazalo drvo koje izgleda kao da je iskoračilo iz Tolkienovih priča o vilenjačkim šumama i drvima što imaju sposobnost govora i kretanja (enti, zar ne?). Tisućljetno drvo koje sakriva mnoštvo priča…dijelom otpalih debelih grana i dalje stoji čvrsto i sigurno, ukorijenjeno duboko unutar šume…njegov oblik već pomalo bizaran, u isti mah prijeteć i smirujuć.
 
Baš kao i po njemu nazvan osmi studijski album peteročlanog benda iz Oxforda…
King Of Limbs sagrađen je od nervoznih, teško uhvatljivih ritmova (koji crpe svoju inspiraciju is Sjeverno Afričkih, jazz, dubstep…ritmova) koji u svojoj prvobitnosti i nepripitomljenosti čine životopisnu, nebuzdanu i nepredvidljivu kulisu melodioznim pjesmama koje su procesuirane kroz kompjutersku tehnologiju modernog uma i vođene emotivnim i plijenećim glasom Thom Yorkea koji pjeva o boli, izgubljenosti, nestajanju, razočaranju…
 
Little by Little neodoljivo me podsjeća na spoj pjesama In Limbo i Go to Sleep. Kao da je iz njih izrodilo malo hipster dijete koje se samosvjesno njiše u ritmu pjesme dok neobvazetnim pokretima povlači dim cigarete i promatra Radiohead kako u nekom privatnom studiju u podrumu jammaju u pauzama za snimanje. 
Little by little by hook or by crook, Never get noticed, Never get judged, I'm no idiot, I should look ponavlja Yorke, u stilu dječje naricalice.
 
Feral je svojevrsan Haunting Bears momentum na albumu koji podsjeća na B-strane Hail to The Thief albuma. Instrumental koji na prvi dojam djeluje kao vrlo nepotreban sastojak albuma…napola dovršen i nedorečen, a opet, na pedeset i neko slušanje otkriva se kao savršen uvod u ono što ja nazivam drugim “emocionalnijim”, “humanijim” dijelom albuma. Baš poput nekakvog dobroćudnog duha koji te brižno primi za ruku i pokaže ti izlaz iz duboke, zastrašujuće šume i laganim korakom odvede prema suncem obasjanoj čistini.
 
Lotus Flower čini središte albuma, balansirajući na granici između Kid A/Amnesiac/Eraser/Bodysong dijela albuma i njegove emotivnije Hail to The Thief/In Rainbows partnerice. Izbačen i kao prvi singl sa albuma (sa popratnim videospotom u kojem Thom Yorke u vrlo Tom Waitsovskom stilu izvodi svoj već legendarno neurotičan ples), Lotus Flower se svakako ističe kao “stand out” pjesma albuma. Ona stvar koja će se najčešće vrtjeti na radiju…na koju će ljudi zaplesati u nekom mračnom klubu…tijekom koje će se pojačati zvuk kada na ipodu dođe red na nju…
 
Meni najdraža stvar na albumu i ona na koju sam najčešće stisnula gumbić “repeat” definitivno je Codex. Da, svaki Radiohead album mora imati svoj “melodiozna i tužna pjesma na klaviru” trenutak. Svoju Sail to the Moon…svoju Pyramid Song…i nevjerojatno kako ta formula uvijek iznova upali. Depresivna melodija, Thomov emocionalan glass a stihovima: Slight of hand, Jump off the end Into a clear lake, No one around, Just dragonflies Fantasize, No one gets hurt
You've done nothing wrong, Slide your hand, Jump off the end, The water's clear and innocent,The water's clear and innocent i ja sam kupljena. Apsolutno opsjednuto-očarana.
 
Radiohead u svojoj izvornosti…bez ikakvih pretenzija…bez ikakvih ukrasa…
Totalno jednostavno, a opet neuhvatljivo u svojoj mračnosti i kompleksnosti. Ni nakon bezbroj preslušavanja, ne možeš ju uhvatiti. Ne možeš ju kategorizirati. Ne možeš ju ocijeniti. Apsolutno divno. 
 
Give up the ghost slikama koje crta, podsjeća me na MGMT-ovu Pieces of what, ali mnogo, mnogo usporeniju i melankoličniju. Zamišljam Thoma i Jonnya kako na nekom proplanku, uz pucketanje vatre, sviraju ovu pjesmu dok oko njih skakuču njihova djeca, a žene im se sneno smješkaju. 
 
Osma i zadnja pjesma na ovom iznenađujuće kratkom (za Radiohead) albumu je Separator (originalno izvođena pod nazivom Mouse, Bird, Dog). Započinje lagano, opušteno, gotovo pa poletno i prema kraju, stvara se build up… 
Ta me pjesma najviše intrigira. Koliko god da ju preslušavam, ne mogu se odlučiti što mislim o njoj. To je pozitivan efekt. Osvaja me svojom slojevitošću i neuhvatljivošću, baš poput Arpeggi sa prijašnjeg albuma (iako je Arpeggi nedvojbeno za nekoliko “klasa” bolja pjesma). 
 
Pjesma sadrži stihove If you think this is over then, You are wrong, što je naravno, mnoge fanove navelo na otvaranje bezbroj rasprava na temu konspiracije, skrivenih značenja, spekulacija o postojanju drugog dijela albuma…
Ponovno…tipično Radioheadovski zagonetno. 
 
U konačnici…Krije li King of Limbs ikakva iznenađenja? Ne. Pruža li inovativne melodije? Ne. Otkriva li dosad nekorištene tehnike snimanja? Ne. Jesu li Radiohead izmislili novi žanr? Ne. Jesu li izbacili album milenija?Vjerojatno ne.
Ne.Ne i Ne. 
No surprises.
…ali zato album koji te tjera na kompulzivno klikanje na “repeat”. Over and over again. Pjesme koje otkrivaš postepeno… Polako…Strpljivo…No, Radiohead nikada ni nisu bili bend koji usputno slušaš...u pozadini…(izuzev “Creep” početaka)
Iako neki ističu Thomovu dominaciju na albumu, nazivajući ga nastavkom njegovih solo projekata, ne bih se složila sa tom dijagnozom. King of Limbs na mene djeluje kao očekivan nastavak zadnjih dvaju albuma. Imamo bend koji je siguran u sebe…opušten i uživa u zajedničkom stvaranju glazbe. King of Limbs je poput svjedoka privatnog jam sessiona…nastalog nakon opuštenog popodneva provedenog u prirodi. Radiohead in the woods. Zvuči savršeno. Nastavak, molim.
 
("If you think this is over then, You are wrong..” Oh, how I hope i AM wrong. )

Lidia Horvat
 
Hits 573
In Rainbows « In Rainbows Radiohead Albumi Kronologija A Moon Shaped Pool » A Moon Shaped Pool

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42