facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Radiohead
Žanr Rock
Grad Abingdon, Oxfordshire
Država Engleska, UK
Aktivan od 1985. -
WEB http://www.radiohead.com
Tags Radiohead

Bookmark

A lot of creative people hear voices, a lot of creative people have crazy thoughts, a lot of creative people want to jump off bridges. So fucking what? - Thom

Abingdon School u Oxfordshireu, površinski promatrano, djeluje kao idealno mjesto iz kojeg se kao na pokretnoj traci producira uglađena srednja klasa budućih doktora, pravnika, birokrata i demagoga svih vrsta. Da će upravo to mjesto biti žarište pokretanja karijere budućih alternativnih rock bogova, malo tko bi pomislio, ali posredstvom sreće (sudbine? kozmičkih sila?) upravo je ta škola (koju pohađaju isključivo dječaci) spojila Thom Yorkea, Phil Selwaya, Ed O'Briena i Colin Greenwooda.

It was a very musical school, but i was surrounded by all these kids who said , “Yeah, we like rock music – the Beatles and Simon and Garfunkel”, that kind of crap. You'd play them Joy Division and they'd say “Oh no, he's out of tune, isn't he?" – Thom Yorke.

Takvo konzervativno okruženje motiviralo je mladog Thom Yorkea da potraži društvo istomišljenika. Integrirao se u srednjoškolsku punk grupu TNT gdje je upoznao Colina i preuzeo ulogu pjevača. Kako zbog nedostatka ambicioznosti većine članova benda, kao i nedostatka samostalnog materijala, TNT se razišao nakon samo nekoliko mjeseci, ali Colin i Thom ostali su ustrajni u želji da i dalje zajedno surađuju.

Jedan profesor ih se prisjeća kao ..sort of computer nerds of that day and age. They just sat in their room trashing away at their guitars all day. Everyone just thought they were weird, especially Thom.

Ovaj dvojac se uskoro upoznaje sa Edom O'Brienom i Philom Selwayom. Colin o susretu sa Philom kaže: He was in the class ahead of us, and he was in this band called Jungle Telegraph, so we knew him as “The Graf”. We weren’t old enough and not in with his crowd.

Kada im se pridružio dvije godine mlađi brat Colina, Jonny Greenwood, postava koja će obilježiti alternativnu scenu sljedećih dvadesetak godina bila je potpuna.

Prvi nastup koji je bend apsolvirao mogao bi ući u kategoriju najdužeg debitantnog nastupa u povijesti glazbe . Njihov improvizirajući nastup u sklopu školskog maratona trajao je 24 sata.

Prve nastupe pod imenom On a Friday (inspirirano danom kada su održavali probe) održali su 1986. u legendarnom Oxfordskom Jericho Tavernu.

Jonnyeva uloga u početku se ograničavala na harmoniku i klavijature.

Jonnys harmonica playing was fairly rudimentary and his keyboard skills were initially so bad that they turned his volume off at some shows. He was struggling to find his role in the band, until one day after several months he came stumbling out with a guitar in his hand. I tako je započela legenda o multiinstrumentalistu Jonny Greenwoodu…

U samom počecima, bend se poigravao sa različitim glazbenim stilovima, tražeći vlastiti identitet. Tako se na probama u to vrijeme moglo čuti sve od rocka, ska, punka, pa do countrya. Na ranim nastupima pridružile bi im se i dvije sestre saksofonistice, no ta je ideja brzo odbačena.

We are going to save pop music? Nah, look at us, we are a “lily-livered excuse for a rock band." We might as well accept the truth and carry on. – Thom Yorke

WHAT THE HELL AM I DOING HERE? I DON’T BELONG HERE, I DON’T BELONG HERE

I just think that people get up too early to leave houses where they don’t want to live, to drive to jobs where they don’t want to be in, in one of the most dangerous forms of transport on earth. I have never gotten used to that – Thom

Iako su O'Brien , Selway i Colin Greenwood napustili Abingdon 1987. kako bi pohađali fakultete, grupa se ipak sastajala svaki vikend na probama. Thom se još poigravao sa idejom da uzme slobodnu godinu i prihvatio je posao trgovca u butiku specijaliziranom za prodaju odijela. No, njegov nedostatak strpljenja sa kupcima i problematičan stav prema autoritetu, nisu mu osigurali dugoročnu karijeru na tom polju. When asked why he hadn’t sold any suits, Thom would reply, “Because they are crap and nobody wants to buy them.” Nakon što se iskušao kao barmen i radeći kraće vrijeme u mentalnoj instituciji (to ga je iskustvo kasnije inspiriralo da napiše Climbing up the walls), ipak je odlučio fakultetski se obrazovati upisavši likovnu umjetnost i književnost. Do 1991. svi osim Jonnya završili su svoje obrazovanje i On a Friday je ponovno zaživio kao ozbiljan glazbeni projekt. Zajedno su unajmili kuću i aktivno radili na demo snimkama i nastupima.

Carevi Oxfordske scene u to vrijeme bili su bendovi poput Ride i Slowdive, a On a Friday (baš kao i kroz cijelu njihovu karijeru) nisu se uklapali u niti jedan pokret ili scenu tog vremena. When we were off at college, Ride started up and the whole Tahmes Valley thing happened. By the time we got back it had all finished! That’s called impeccable timing – we completely missed the boat! - Thom

Stvari su se počele brzo odvijati. Chris Hufford, suvlasnik Oxfordskog Courtyard Studios, ostao je impresioniran njihovim nastupom u Jericho Tavernu i zajedno sa svojim partnerom Bryce Edgeom odlučio producirati demo za On a Friday. I was completely and utterly blown away. Out of all those Thames Valley bands of that time there were no performers or great singers but Thom was incredible. Brilliant songs with the amazing power of three guitars. I have made a complete buffoon of myself, bursting backstage saying “I have got to work with you!”, ispričao je Hufford jednom magazinu o svom prvom doživljaju sa (budućim) Radioheadom. Iz te suradnje nastale su demo snimke Manic Hedgehog (nazvane prema dućanu u Oxfordu gdje su se mogle kupiti demo snimke lokalnih bendova) i Hufford i Bryce preuzimaju ulogu njihovih menadžera.

On a Friday postali su sve traženiji za nastupe, različiti izdavači pokazivali su interes i konačno, 21.12.1991. potpisali su ugovor sa Parlophoneom za osam albuma. “Glava” Parlaphonea Rupert Perry tog im je dana rekao You will never see me again until you sell 500, 000 units and then we will shake hands and take a photo. By the way, i really like that song “Phillippa Chicken”, that’s my favourite.

Među prvim odlukama koje je bend napravio, nakon potpisivanja ugovora, bila je promjena imena. Iako su mnogo puta bili kritizirani radi lošeg odabira imena, glavni okidač za to odluku bila je grozna recenzija časopisa NME koja ih je nazvala beer swilling Friday night moniker. Nakon prijedloga poput Gravitate, Music i Jude, odluka je pala na naslov Talking Heads pjesme sa albuma “True stories” – RADIOHEAD. Thom objašnjava: Radiohead was cool and it is still cool because it just sums up all these things about receiving stuff and…all these people in America have these teeth you can pick up radio on. They have this sort of metal in their teeth and some of them can pick up radio with it. I think that is very cool. And now of course they can implant things into your head that they can work and sort of observe your brain patterns. Radiohead is sort of…It's brilliant.

U svibnju 1992. izdaju Drill EP sa Chris Huffordom i Bryce Edgeom kao producentima što je izazvalo poneke interne trzavice u bendu zbog sukoba interesa.

"Not a clever move" rekao je Chris Hufford. A huge conflict of interests. I think Thom was very insecure of my involvement. I'd had that happen to me as an artist when one of our managers acted as producer. There was definately some friction on that front. Otherwise it was a treat, we fired out the songs.

Prove yourself bila je glavna singlica i popela se na 101 mjesto UK liste. Radiohead su 1992. pokazali veliku volju za turnejama i održali više od 100 nastupa.

“Being onstage is the most important thing we do, everything else consists of waiting for that. It might sound old-fashioned, but we do try to give it everything.”- Ed Obrien

IM A CREEP, IM A WEIRDO

“It’s a brilliant thing to have a big hit, but it’s a sodding nightmare because you have to follow it up with something just as good.” – Thom

U to vrijeme producentski duo iz Bostona Sean Slade i Paul Q.Kolderie nalazili su se u Engleskoj tražeći nove talente i Radiohead je dobio priliku upoznati ih i dokazati se preda njima.

One day in rehearsal, they burst into this other song, which I guess they had just written. When they finished it, Thom mumbles something like “That’s our Scott Walker song”….except I thought he said, “That’s a Scott Waker song”. We walked out of the rehearsal that night and Sean said, “Too bad their best song is a cover. Ali to nije bila obrada Scott Walkera, bila je to pjesma koja će pokrenuti svjetsku karijeru ovog mladog benda iz Oxforda. Bila je to Creep.

Kada su krenuli snimati Creep Jonny se bunio da je pjesma preslaba i inferiorna. U namjeri da sabotira njeno snimanje, “zaškripio” je žicama svoje gitare u dva abrazivna akorda, nekoliko trenutaka prije refrena. Bend se nije dao ometi i nastavili su svirati i tako je Jonny (ne)namjerno osmislio nasjvjetliji trenutak pjesme i njihove buduće singlice.

Pjesma posvećena samomržnji koja se fokusira na neuzvraćenu ljubav uskoro će postati himna svih anksioznih tinejdžera koji su se poistovjetili stihovima Im a creep, im a weirdo, what the hell am i doing here? I don’t belong here.

Singlica je izdana u rujnu 1992. dok je album bio najavljen za veljaču sljedeće godine. Iako je mnogo nade uloženo u velik uspjeh ove pjesme, Creep se uspjela popeti tek na 78 mjesto top liste. Glazbeni časopisi još uvijek nisu pokazivali veliki interes za Radiohead, a grunge je još uvijek bio kralj scene kojoj ovaj bend nije pripadao.

Hufford je Q magazinu rekao Bryce and i have always tried to be realistic. We hoped, as you do, that “Creep” would be a bigger hit, but at the same time it fitted in with our concept of where to be at the moment. A giant leap isn’t actually healthy for a band, it needs to grow and understand naturally how things work.

Snimanje njihova prvog albuma Pablo Honey trajalo je samo tri tjedna i uz Creep, najjači aduti tog albuma su You, Anyone can play guitar, Blow out, Stop whispering…i Thomov specifičan glas i talent koji je pokazivao u pisanju stihova. Kao uzori naziru se Sonic Youth, The Pixies, R.E.M…. NME se na album osvrnuo kao promisingly imperfect.

Dok su Radiohead odveli Pablo Honey na turneju, dogodio se zanimljiv slijed događaja i preokret u sudbini njihove najobećavajuće singlice. Naime, “Creep” je postigao veliku popularnost u Izraelu i pokrenut je ponovni interes za tu pjesmu. Tako je jedan od DJ-a radija San Francisco Live 105 pronašao kopiju singlice i pustio ju nekoliko puta tijekom svoje emisije. Uslijedio je ogroman odaziv slušatelja koji su zahtjevali da se pjesma uvrsti u stalnu rotaciju. To je probudilo i interes ostalih radio stanica diljem Amerike i unutar tjedan dana “Creep” je postala jedna od najtraženijih pjesama diljem američkih radio postaja. Capitolu nije promaknuo takav uspjeh i odlučili su ponovno promovirati pjesmu i pozvati Radiohead na promociju u Ameriku. Taj je slijed događaja petoricu britanaca odveo na dvogodišnju svjetsku turneju i skoro uzrokovao njihov raspad.

We joined this band to write songs and be musicians, but we spent a year being jukeboxes instead. - Jonny

WE SCRATCH OUR ETERNAL ITCH OUR TWENTIETH CENTURY BITCH AND WE ARE GRATEFUL FOR OUR IRON LUNG

Everyone knew that there would be some big songs on the record because good demos had been done of them – the guitars and the singing and the ideas were there. One thing i think that’s important with Radiohead songs is to get the feel right. – John Leckie

1994. unajmili su prostor u RAK Studios u Londonu i krenuli raditi svoj drugi studijski album sa producentom Johnom Leckiem. Bend je u toj fazi imao samo demo verziju High&dry (koja se nikome nije sviđala) i sirovu verziju Nice dream. Pritisci od strane izdavača postali su sve intenzivniji. Od Radioheada se očekivalo mnogo. Hitovi su se morali producirati i svi su nestrpljivo iščekivali stvaranje sljedeće Creep senzacije. Članovi benda, umorni još od naporne turneje i pod pritiskom izdavača, našli su se pred stvaralačkim zidom. Tenzije unutar benda su se svakim danom intenzificirale, a stupanj komunikacije između njih dosegnuo je najniži stupanj. Njihovi menadžeri i producenti su se zabrinuli i ponudili rješenje u obliku promotivne turneje za The bends po Australiji i Dalekom Istoku.

It made them re-evaluate what they were good at and enjoyed doing. Playing live again put the perspective back on what they'd lost in the studio. – rekao je njihov menadžer Chris Hufford.

Činilo se kako je ideja urodila plodom i grupa je ponovno pronašla svoju motivaciju i zajednički jezik. U to je vrijeme izdan EP My Iron Lung koji prikazuje tranziciju između jednostavnog, nepretencioznog zvuka Pablo Honeya i mnogo zrelijeg zvuka i mračnije dubine The Bends.

U vrijeme kada su Radiohead izdali svoj drugi album, Englesku je potresala brit pop groznica predvođena grupama poput Blura, Suede, Oasis, Pulp…Činilo se da se Radiohead ponovno ne uklapaju ni u tu scenu i da će ih novinari ponovno zaobići, ali The bends je iznenadio mnogo skeptike. Melody Maker pisao je: almost unbearably, brilliantly, physically tortured by the facts of being human. Are Radiohead the spirit od prog-rock reborn?

Album gotovo da i nema “slabih pjesama”. Od snažnih i dinamičnih pjesama poput The bends i Just do melankoličnih Fake plastic trees, Street spirit, Bullet proof…i wish i was do mračnih My iron lung i Sulk…ovaj puta je teško bilo izdvojiti najjače adute albuma. Album je isprepletena mreža dinamike, snažnih krešenda, buke, predivnih melodija, nježnih refrena, anksioznosti, melankolije i predivnih stihova poput cracked eggs, dead birds scream as they fight for life, i can feel death, i can see its beady eyes.

Radiohead su album posvetili pokojnom Bill Hicksu, komičaru iz Austin, Teksasa koji je preminuo od raka gušterače. Tematika bolesti prožima čitav album. Od samog naslova albuma koji označava stanje koje pogađa ronioce koji izranjaju prebrzo iz vode, preko Thomovih stihova u kojima nerijetko opisuje vlastitu povijest fizičkih problema. (Thom se rodio sa jednim lijenim okom. Do svoje pete godine prošao je kroz pet operacija. Zadnja operacija kojoj se podvrgnuo ostavila ga je sa paraliziranim vjeđem. Takva rana iskustva sa bolnicama ostavila su traga na njemu. Hospitals are fucking horrifying places. I went half blind, i can kind of see. I can judge if i'm going to hit something but that’s just about it.). Naslovnica albuma prikazuje fotografiju plastične lutke koju je koristilo medicinsko osoblje iz John Radcliffe Hospital u Oxfordu za obuku ljudi, koja je digitalno obrađena i spojena sa Thomovom fotografijom. Kao autori potpisuju se Stanley Donwood (odgovoran za većinu Radiohead “artworka”) i The White Chocolate Farm (radi se o Thomovom pseudonimu, koji kaznije krati na Tchock).

Thom objašnjava inspiraciju za takvu reprodukciju: Even though he was made of plastic he had this expression which was somewehere between agony and ecstasy, which was just right for the record.

Slijedila je turneja sa R.E.M.-om koji su snažno utjecali na Radiohead i tijekom njihove daljnje karijere se pokazali kao njihovi mentori i uzori.

What R.E.M. gave us was a sense that you can be as emotional as you like in what you do. That’s what its about. It was extraordinarily good therapy. - Thom

Iako je rastao njihov uspjeh, tako su se članovi ponovno susreli sa negativnim stranama glazbenog biznisa – od beskonačnih putovanja, bezbroj intervjua, termina za promociju, rukovanja sa važnim ljudima u skupim odjelima, odvojenosti od obitelji…No, najveći pritisak pao je upravo na Thom Yorkea oko kojeg su mediji počeli stvarati kult ličnosti. Opisivalo ga se kao nervoznog, mizernog, anksioznog pop pjevača koji se boji i mrzi uspjeh. Jedan ga je autor opisao ovim rječima a nervous breakdown gone solo. Thom Yorke je postao novi anti heroj, sljedeća zvijezda od koje se očekuje samoubojstvo, novi mučenik ovog glazbenog desetljeća.

Singlice High and Dry, Fake Plastic Trees, Just i Street Spirit postigle su dobar uspjeh na top listama, ušavši u top 30. Lucky su snimili za album Help! (kolaboraciji glazbenika okupljenih sa ciljem doniranja profita od prodaje albuma za pomoć ratom obuhvaćenog područja bivše Jugoslavije). Some songs are completely automatic. Like “Lucky”, where there was absolutely no thought process or anything involved. We just played it one day and that was it. -Thom

Sa snimanjem videospota za pjesmu Street spirit (Fade out) Radiohead su pronašli inspiraciju na polju vizualne umjetnosti. Spot koji je snimljen vojnom high-speed kamerom koja snima tisuću okvira na sekundu, režiser spota Jonathan Glazer kreirao je zastrašujuće prekrasnu kulisu i vizualne efekte za ovu iznimnu pjesmu. That was definitely a turning point in my own work. I knew when I finished that, because they found their own voices as an artist, at that point, I felt like I got close to whatever mine was, and I felt confident that I could do things that emoted, that had some kind of poetic as well as prosaic value. That for me was a key moment. - Glazer

Spot za Just također je ušao u legendu glazbenih videospotova koji i danas inspirira mnoge Radiohead zaljubljenike da na forumima otvaraju topike sa naslovom What the hell does the “Just” guy say at the end?. Radiohead će stvoriti ogroman broj sljedbenika koje će oduševljavati ne samo svojom glazbom već i iznova novim pristupom umjetnosti, bizarnoj simbolici, mističnosti, eksperimentiranju.

I think the turning point for us came about nine or twelve months after The Bends was released and it started appearing in people's ( best of ) polls for the end of the year. That's when it started to feel like we made the right choice about being a band - Jonny

Please could you stop the noise I'm trying to get some rest? From all the unborn chicken voices in my head

Take as long as you want, record it wherever you want, with whoever you want. – Parlophone

Baš kao i prije snimanja albuma The bends Radiohead su se našli u stresnoj situaciji gdje se od njih očekivalo snimanje novog “kritički prihvaćenog” albuma. Bend se ovoga puta odlučio sam producirati album uz pomoć Nigel Godricha, njihova vršnjaka koji je sa njima dijelio isti glazbeni ukus i surađivao na snimanju prijašnjeg albuma. Bio je to je početak bliske suradnje sa njihovim budućim vjernim producentom i prijateljem.

Prije nego su počeli sa snimanjem u studiju Canned Applause (radi se o prenamijenjenenoj staji blizu Didcot, Oxfordshirea i njihovom prvom pokušaju da sviraju u nekonvencionalnom studijskom okruženju ), bend je odsvirao nekoliko koncerata u Americi i Kanadi i nastupio na nekoliko europskih festivala. Postala je to njihova uobičajena rutina – snimiti demo snimke, vježbati i onda prije snimanja albuma odvesti pjesme na “ispit” pred publiku i vidjeti u kojem pravcu će se razvijati. Iako se svima sviđao način na koji je nastala Lucky i spremno su obgrlili taj koncept rada prilikom stvaranja OK Computera, ipak je prošlo skoro godinu dana od početka do kraja snimanja albuma. Jedino su tri pjesme ostale skoro “netaknute “ i u svom izvornom stanju po uzoru na Lucky: Subterranean Homesick alien, Electioneering i The tourist, dok je No surprises ostala potpuno identična verziji koju su snimili prvi dan u Canned Applause sesiji.

Nigela je počela brinuti svakodnevna rutina u kojoj su se članovi benda izgubili – s obzirom da je studio bio blizu njihovih domova, njihovi se životi nisu mnogo promijenili u vrijeme snimanja albuma što je negativno utjecalo na njihovu predanost i koncentraciji prema predstojećem albumu.

Odlučeno je da presele studio u St Catherines Court, dvorac iz 15.stoljeća, smješten na dovoljno velikoj udaljenosti od njihovih domova, i u vlasništvu glumice Jane Seymour. Iako glumicu nikada nisu sreli, ostavila im je poruku i zamolila ih da hrane mačku.

It was like a dream workshop. We had all this gear, all these lights and lots of alcohol and food in this beautiful place. When it was working, it was the biggest fucking buzz I'd ever had, and when it wasn’t, it was totally terrifying for me. – Thom

Prva singlica sa albuma Paranoid Android inspirirana je Thomovim noćnim izlaskom u jedan L.A. bar. The people i saw that night were just like demons from another planet.

Iako su pjesmu htjeli snimiti u jednom djelu, to se u stvarnosti pokazalo kompliciranijim od zamišljenog koncepta i na kraju je ipak snimljena u tri djela. Lucky je ostala jednaka verziji koju su objavili za Help! album, a Climbing up the walls nastala je još u vrijeme turneje sa R.E.M.-om. Exit music (For a Film) je također bila starija pjesma i iskorištena je za soundtrack filma Romeo&Juliet (kao i Talk show Host).

Thom, iako hvaljen za svoje vokalne sposobnosti, još se uvijek osjećao nesigurnim i htio je da njegov glas na svakoj pjesmi zvuči drugačije. He was getting sick of the fact he could sing about garden furniture and still sound very passionate. – Ed

Jednom mu je djevojka rekla da su mu stihovi “shit”. They are too honest, too personal, too direct and there's nothing left to the imagination. Ta ga je kritika potaknula na promjenu pristupa pisanju pjesama. I suddenly discovered that, if i did concentrate on the lyrics, I'd get much more out of writing and it would be easier to put a song together. Now we find that if we haven’t got the lyrics to a song, we cant finish it because they dictate where we take the music.

Lista uzora koje nabrajaju kao inspiraciju za nastanak dugačka je, a neki od najčešče spominjanih imena su: Elvis Costello, Johnny Cash, Marvin Gaye, The Beach Boys (Pet Sounds), Kraftwerk, Bjork, Penderecki, ali i pisci poput Noama Chomskya (Manufacturing Consent).

Završetak snimanja albuma odvijao se u tipično Radioheadski dramatičnom i neurotičnom stilu. Beskonačno preslušavanje snimaka, paranoja oko odabira redoslijeda pjesama, konstantno mijenjanje zvuka, stihova,… izluđivalo je sve članove. Jonny je jedan dan odlučio tome stati na kraj i zamoliti ih da prestanu. …Its only 45-50 minutes of music, it was sounding great to my ears, we were just being nervous, being Radiohead.

Thom inspiraciju za naslov albuma objašnjava jednim događajem iz Japana: We did this promo trip recently to Japan, and on the last day, we were in a record shop and this one kid shouted at the top of his voice, 'OK COMPUTER!', really, really loud. Then he had 500 people chant it all at once. ... I got it on tape. It sounds amazing. It reminds me of when Coca-Cola did “'I'd Like to Teach the World to Sing'”, that amazing advert in '70. ... The idea of every race and every nation drinking this soft drink. ... it's actually a really resigned, terrified phrase.

OK Computer slika priče o transportu, tehnologiji, ludilu, smrti, kapitalizmu, globalizaciji…

It was like there's a secret camera in a room and it's watching the character who walks in - a different character for each song. The camera's not quite me. It's neutral, emotionless. But not emotionless at all. In fact, the very opposite. – Thom

Stanley Donwood (koji kao i Nigel, do današnjeg dana čini esencijalan dio Radiohead priče) ponovno je u suradnji sa Thomom stvorio artwork za album.

Someone's being sold something they don't really want, and someone's being friendly because they're trying to sell something. That's what it means to me. It's quite sad, and quite funny as well. All the artwork and so on...we chose to pursue it after we (finished the album)... It was all the things that I hadn't said in the songs. -Thom

Paranoid Android predstavljen je u svibnju 1997. kao prvi singl sa albuma i dospio je na treće mjesto UK liste. Kontroverzni prateći video za pjesmu, napravio je Magnus Carlsson, na temelju lika iz crtića (čiji su veliki fanovi članovi Radioheada) – Robina. Kolaboracija sa Jonathanom Glazerom nastavila se i za potrebe snimanja spota za Karma Police. Izraz se odnosi na frazu koju bi bend koristio na prijašnjoj turneji kada bi sreli loše ljude the karma police will catch up with him sooner or later.

Završnu pjesmu albuma The tourist napisao je Jonny koji se jako iznenadio kada je bend odlučio uvrstiti ju na album. We just wanted a song where where we weren’t paranoid about making something happen every three seconds and where we could record it with space.

I think people feel sick when they hear OK Computer. Nausea was part of what we were trying to create. – Thom

    HEY MAN, SLOW DOWN, SLOW DOWN

There are two difficult words that are always coming back in the reviews: “escapistic” and “epic”. I don’t think we are escapistic. And epic? i don’t know. An epic album is something for background music. If you Put OK Computer in a trendy bar, all those trendy posers will choke in their own goatees. – Thom

Izlazak OK Computera pokrenuo je lavinu medijskog hypea koji su iskoristili sve oblike i varijacije postojećih superlativa kako bi opisali ono što su čuli na tom albumu. Radiohead su postali nove mesije koji će spasiti budućnost rocka (ili ga uzdignuti iz beznađa?).

Slijedila je tipično dugačka svjetska turneja koja ih je psihički i fizički iscrpila. Većinu koncerata “otvarala” je Fitter, Happier, a posjetioci su svojim oduševljenjem potvrđivali pozitivnu histeriju koju su pokrenuli mediji. Thom je u intervjuu za časopis Rolling Stone, neposredno prije koncerta u Dublinu za koji je prodano 33, 000 ulaznica u nekoliko sati, opisao kako se osjećao te godine: It was sheer blind terror. My most distinctive memory of the whole year was the dream i had that night: i was running down the (river) Liffey, stark bollock naked, being pursued by a huge tidal wave.

Apsolutni vrhunac ove turneje bio je njihov legendarni nastup na Glastonbury festivalu. Najavljeni kao headlineri te godine, taj ih je nastup trebao katapultirati u rang superzvijezda. No, početak koncerta krenuo je u katastrofalnom smjeru. Thomovi monitor zvučnici zakazali su nakon prvih par pjesama, kao i osvjetljenje koje je bend ostavilo pred zidom crnila u nemogućnosti da vide publiku. I remember “Paranoid Android” starting up. I couldn’t hear anything….having to sing that. In front of 40, 000 people. - Thom

Tada se dogodio čaroban trenutak u karijeri Radioheada. Svjetla su proradila i osvjetlila publiku i pred bendom se ukazala slika nepregledne mase oduševljenih ljudi koji kao da su se probudili iz transa. Trans u koji su ih Radiohead poslali svojim nastupom. Thom: It was the most important hour and a half of our lives and no fucker was going to take it away from us. There was a point where i did walk off, but i turned back. And then the fireworks went off. Literally. It was bonkers.

Ovaj je nastup ušao u anale rock povijesti.

Do kraja 1997. Thom Yorke je surađivao i sa drugim glazbenicima – DJ Shadow, U.N.K.L.E., Drugstore i snimio vokale za potrebe soundtracka filma Velvet Goldmine koji je producirao Michael Stipe.

24.11. premijerno je prikazan njihov film “Meeting people is easy” pod režiserskom palicom Grant Geea. Radi se o dokumentarnom filmu gdje Grant prati bend ručnom kamerom tijekom turneje za OK Computer. Grant je film opisao kao a bunch of articulate, essentially shy people who…find themselves in the strange/insane/seductive world of end-of the-century celebrity, with thousands of cameras and microphones constantly siphoning little bits off them.

Mnogi recenzenti ovaj uradak smatraju najdepresivnijim dokumentarcem o rock bendu ikada snimljenom sa naslovima koji se mogu sažeti u sljedeći zaključak ako ikada poželite postati rock zvijezda, razmislite ponovno. Prvo pogledajte "Meeting people is easy”.

OK Computer donio im je priznanje cijelog glazbenog svijeta, mnoštvo fanatičnih poklonika, slavu, ali istina nije bila tako blještava poput novinarskih naslova posvećenih njima. Radiohead su bili iscrpljeni i demotivirani. Thoma je teret slave i očekivanja najviše pogodio. Mučila su ga pitanja glede budućnosti grupe – kojim smjerom dalje krenuti? Kako zadržati integritet kao ljudsko biće i kao glazbenik? Kako se nositi sa tim masovnim komercijalnim uspjehom?

When some guy comes up and buys you a drink and says that the last record you made changed his life, it means something. – Thom

Yesterday I woke up sucking a lemon

I was a complete fucking mess! When OK Computer finished i was really, really ill. Just going a certain way for a long, long time and not being able to stop or look back or consider where i was. For, like, ten years. Not being able to connect with anything. Becoming completely unhinged, in the best sense of the world. - Thom

Suočeni sa pripremama za snimanje četvrtog albuma, bend se našao pred naizgled nepremostivim preprekama. Svatko je imao drugačije viđenje u kojem smjeru njihova glazba treba da se razvija. Dok se Ed zalagao za vraćanje na klasične rock pjesme u trajanju od 3 minute, Thom nije htio čuti za taj prijedlog. Fucking hell, there was no chance of the album sounding like that, I'd completely had it with melody. I just wanted rhytm. All melodies to me were pure embarassement - Thom

Pripreme za snimanje tekle su polako i mučno dok većina članova Radioheada nije razumjela što je to što Thom uopće želi. Kako da bend koji se sastoji od četiri gitarista, koji je naučen da gradi strukturu pjesme oko vokala i stihova, odjednom odbaci tu kompletnu strukturu i drži se apstraktnih zamisli Thoma Yorkea? Bila je to zadaća koja je umalo rastavila ovaj bend. Ed je vodio internet dnevnik o snimanju albuma i u jednom postu ovako je opisao proces rada:

If you are going to make a different sounding record, you have to change the methodology. And its scary – everyone feels insecure. Im a guitarist and suddenly its like, well, there are no guitars on this track, or no drums, Jonny, me, Coz and Phil had to get our heads around that. It was a test of the band, I think. Would we survive with our egos intact?

Parlophone je ponovno bendu dao razriješene ruke da snimaju koliko god im treba i 1999. bend počinje raditi na novim pjesmama. Mjesec dana proveli su u studiju u Parizu prije nego su se preselili u Medley Studios u Kopenhagenu. Thom je patio od spisateljske blokade i cijeli je taj period bio poprilično neproduktivan. U međuvremenu je dovršena gradnja njihova studija u Oxfordu i bend započinje glavnim radom na “Kid A” albumu. Nigel Godrich pokazao se kao svojevrsni spasitelj koji je bez predrasuda prihvaćao Thomove ideje i podupirao i ohrabrivao ostatak benda na eksperimentiranje tehnikama snimanja i novom pristupu rada. U cijelom tom vakuumu i osjećaju beznađa, bend se ipak našao inspiriran. Jonny je (ponovno) otkrio zanimljiv instrument naziva Ondes Martenot, Ed je otkrivao svijet zvukova sintisajzera, a Thoma su fascinirali načini na koji može izobličiti svoj glas do razine gubitka emocionalnosti u njemu. Vokal je zamislio kao dio glazbenih instrumenata. Hladan i distanciran. Do travnja 2000. Radiohead su skupili više od 30 pjesama od kojih će se 10 njih naći na njihovom četvrtom albumu nazvanom Kid A”. “It is dedicated to the first human clone. I bet it has already happened. – Thom kaže za naslov albuma.

Radiohead su odlučili da za ovaj album neće snimati videospotove. Umjesto toga puštali su promocijalne videoklipove (“blips”) u trajanju od 10-40 sekundi. Većina tih uradaka bile su Stanleyeve animacije koje je stvorio za artwork albuma. Sama naslovnica albuma prikazuje planinu – refleksija rata u Kosovu tijekom zime 1999.

Za Motion Picture Soundtrack izdali su više komercijalniji video koji je predstavljao svojevrsni sažetak tih animacija: The most beautiful piece of film that was ever made for our music – Thom.

Isplanirali su Tent tour koja će uključivati koncerte koji će se održati unutar šatora koji prima do 10, 000 ljudi (inspirirani antikapitalističkim idejama koje su iznešene u knjigama poput No logo autorice Naomi Klein i George Monbiot's Captive State: The Corporate Takeover of Britain). Iako su na predstojećim koncertima ponovno oduševili i osvojili nove obožavatelje, mediji se nisu pokazali nakloni njihovom novom uratku i pristupu. Kada je album izdan u listopadu, Melody Maker ga je ovako opisao avalanche of electronic mice, pointless vocoder twaterry and baboon rape. Nimalo blage riječi za album koji danas spada među kultne uratke i čini neizostavan vrh svih top lista koje sažimaju najutjecajnije albume posljednjih desetljeća.

Unatoč šokiranim i razočaranim reakcijama kritičara, Kid A je na dan službenog izlaska, 2.10.2000. došao na broj jedan UK, Francuske, Irske, Novo Zelandske i Kanadske liste.

Njihov nastup u Saturday Night Live ostavio je gledatelje širom otvorenih usta kada su svjedočili kako njihovi rock idoli (koji su do sada skladali oh, tako divne melodije!) krenuli u apstraktnu National anthem i Idioteque sa Yorkeom koje se prepustio (karakterističnim) naglim trzajima tijela i maničnom plesu. Thom za Idioteque kaže: an attempt to capture that exploding beat sound where you're at the club and the PA's so loud, you know it's doing damage.

Kako nitko nije bio sklon ideji izdavanja dvostrukog albuma, odlučeno je da će ostale pjesme koje su snimili u studiju zadržati za sljedeći album – Amnesiac. Colin se jednom na Kid A i Amnesiac osvrnuo kao twins separated at birth.

Na Kid A su utjecali glazbenici sa Warp recordsa poput: Autechre, Aphex Twina, zatim Krautrock bendovi 70-tih: Can, Faust, Neu!; Charles Mingus, Alice Coltrane, Miles Davis, Talking Heads, ali klasični kompozitori – Olivier Messiaen i Penderecki. 2001. Kid A osvaja Grammy za najbolji alternativni album, a NME ih proglašava Best Group Ever.

Once we finished this record i started being easier on myself, because i understood a little better where i was supposed to be. All the way through making Kid A i was faced with the prospect of thinking, “Maybe it will never happen.” I managed to get sounds out of my head and onto tape as much as we could, and that meant i could be a little bit happier about the place i was at. - Thom

THERE WAS NOTHING TO FEAR AND NOTHING TO DOUBT

Its really exciting to go back into the studio now feeling confident again, having learnt different stuff…having to learn to play music that was written in the studio using editing, sampling and sequences…the way it makes you think about how you play differently…perhaps nowdays we look more to Can and electronica to work out how to structure stuff. – Thom

2001. godine na tržište izlazi Radioheadov peti studijski album - Amnesiac. Iako je većina pjesama nastala u isto vrijeme kada se snimao Kid A, Amnesiac je mnogo mračniji album sa snažnim vlastitim identitetom. We had like a board of sketches, a list of about 60 sketches – some of which were songs, others just sequences or ideas for sounds. Then it got narrowed down and narrowed down until we had a block of stuff which felt like it fitted together. And then Kid A pulled itself together very easily and very obviously. But Amnesiac didn’t. – Thom

Sam album izašao je u obliku crvene knjige za tvrdim koricama. Unutar omota albuma nalazila se knjižica na 28 stranica sa ilustracijama koje su ponovno osmislili Stanley i Tchock.

Javnost je ovaj album bolje prihvatila od prijašnjeg. Prešavši preko inicijalnog šoka u preokretu zvuka i pristupa kojeg je Radiohead obgrlio osvanuli su komentari poput ovoga: Amnesiac is similarly shy, textural and embroided by electronica, but where it differs vitally from Kid A is in being 1) better balanced, 2) more emotionally intelligible and 3) and even more grimly beautiful. (Q magazin)

Radiohead su po prvi puta nakon 1997. krenuli na svjetsku turneju.

Krunidba te turneje bio je još jedan legendarni nastup koji su održali na Southside Park Festivalu o Oxfordu.

U listopadu ih čitatelji Q magazina proglašavaju Best Band In The World, a mjesec dana nakon toga izlazi njihov prvi live album nazvan I might be wrong: Live Recordings koji sadrži 8 izvedbi pjesama sa posljednja dva albuma i (do sada neobjavljenu) True love waits.

Kid A was kind of like an electric shock. Amnesiac is more about being in the woods, in the countryside. – Thom

THE CREATIVE GENTLEMAN'S LEISURY TOUR

We are trying to be a bit more focused, less neurotic. - Thom

Nakon šestomjesečne pauze Radiohead su odredili svoj prioritet – početak rada na novom albumu. Travanj i svibanj proveli su u studiju osmišljavajući nove pjesme nakon čega su odlučili krenuti na kratku turneju po Portugalu i Španjolskoj.

Publika je imala priliku po prvi čuti nove pjesme koje je bend izvodio u malim kazališnim i glazbenim prostorima koje je osobno odabrao Ed. Colin je tu turneju nazvao The Creative Gentleman's Leisury Tour. Insipirirani energijom i oduševljenjem publike prema novim pjesmama, Radiohead su odletjeli u Los Angeles kako bi započeli snimanje sa Nigelom u Ocean Ways Studios. Odabir lokacije koja se čini (pre)glamurozna za Radiohead Jonny je ovako pojasnio No, its not very Radiohead, but we recorded the last album in a cool northern Europe location because we thought it was us. It wasn’t. So we'll try this.

Novinari su se čudili vedrom raspoloženju članova grupe, pogotovo Thoma pa su osvanuli naslovi tipa Radiohead in Happy Schock.

Thom je najavljivao kako će novi album predstavljati totalnu suprotnost Kid A-u i Amnesiacu. Novi album trebao je uhvatiti taj poseban određeni trenutak koji u sebi nosi pjesma kada se izvodi u živo.

Još prije nego je izašao, novi album je u Americi uzburkao duhove zbog svog naslova - Hail to the thief. Radiohead je zanijekao da se naslov odnosi na kontroverzne američke predsjedničke izbore na kojima je Bush odnio pobjedu. If the motivation for naming our album had been based solely on the U.S. election, I'd find that to be pretty shallow. – Thom

Dva mjeseca prije službene objave albuma, nedovršena verzija albuma je ukradena i objavljena na internetu.

Jonny je na njihovoj internet stranici reagirao na tu situaciju: There's this, work we've not finished, being released in this sloppy way, ten weeks before the real version is even available. It doesn’t even exist as a record yet…of course people will still download them and hear them, i can understand the temptation. It's not you lot I'm pissed off about, it's just the situation, i guess. It's stolen work, fer fucks sake.

Iako ljuti zbog nastale situacije i probleme sa kojima se suočava moderna glazbena industrija, zabavljala ih je smiješna i apsurdna strana priče – EMI je slao pisma radio postajama i internet stranicama upozoravajući ih da ne puštaju te neobjavljene pjesme. Colin je komentirao: Don’t record companies usually pay thousands of dollars to get stations to play their records? Now they are paying money to stations not to play them. It's all fucked. It's brilliant and it's terrible. It’s a brave new world.

Kada je Hail to the thief izašao, kritičari su ga prihvatili sa pomiješanim osjećajima. Dok su ga jedni hvalili kao grandiozan povratak Radioheada gitarama, drugi su razočarano zaključili da su se Radiohead izgubili u čudnom svijetu između posljednja dva albuma.

Ed O'Brien spomenuo je The Rolling Stonese kao uzore za ovaj album zbog njihovog spontanog načina rada. Thom ističe Neil Younga, Beatlese, ponovno Krautrock, Can te Dantea, Thomasa i Orwella kao pisce koji su utjecali na njegovo pisanje. Jonny ističe Siouxsie and The Banshees kao inspiraciju za njegov način sviranja gitare.

Artwork albuma ovaj je put u stilu karte Hollywooda sa riječima i izrazima na mjestu gdje bi se trebale nalaziti zgrade. The overall effect is designed to play up and point out the dynamics and dangers of consumerism. - Colin

Radiohead su odveli Hail to the thief na jednogodišnju svjetsku turneju, ovaj puta posjetivši Australiju i Japan. (godinu dana nakon izlaska Hail to the thief u Japanu i Australiji izdaju EP COM LAG (2+2=5) koji uključuje remikse pjesama, live nastupe, akustične verzije neobjavljenih pjesama, B-strane…)

Some of the rhytms are definetly for shagging. If you like to shag very, very slowly. At 80bpm. – Thom

WEIRD FISHES

We're rehearsing at the moment, and again it's fun. We all want to push forward, and when you have five people who are all like that, you couldn't ask for a better thing. - Jonny

Nakon završene turneje, bend odlazi na “pauzu” i posvećuju se drugim projektima.

Jonny Greenwood (jedini formalno glazbeno educirani član grupe) snimio je i producirao soundtrack za avantgardni dokumentarac Bodysong (uz gostovanje Colina na basu) i preuzima ulogu “composer in residence” za BBC Concert Orchestra. Napisao je nekoliko kompozicija sa orkestar: Smear, Piano for Children and Popcorn Superhet Receiver i osvojio priznanja i nagrade.

2005. godine u sklopu Ether Festivala održanog u Londonu, Jonny u suradnji sa London Sinfonietta Orchestra predstavlja svoju novu kompoziciju Piano For Children. Pridružuje mu se Thom i premijerno su izvedene orkestralne verzije pjesama Arpeggi i Where blue byrds fly (b-strana “There There”).

2007. napisao je soundtrack za film There will be blood.

Ed je još za vrijeme snimanja Hail to the thief surađivao sa Asian Dub foundation, a Phil se angažirao u projektu Samaritans Health Organizations i zajedno sa Jonnyem snimio pjesmu (i nastupio u filmu) za film Harry Potter and The Goblet of fire.

2004. Radiohead i Sigur Ros surađuju sa plesačkom legendom Merce Cunningham na plesnom projektu Split Sides i izdaju DVD The most Gigantic Lying Mouth of All Time.

Thom Yorke 2006. snima svoj prvi solo album nazvan Eraser sa Nigelom Godrichem kao producentom i Jonnyem na klaviru.

Rad na sedmom albumu počinje početkom 2005. O cijelom procesu snimanja redovito su obavještavali svoje fanove putem bloga na stranicama “Dead Air Space”. Thom u jednom “postu” opisuje težak period u nastanku In Rainbows: we spent a long time in the studio just not going anywhere, wasting our time, and that was really, really frustrating.

U rujnu 2005. Radiohead snimaju pjesmu I want none of this (kako bi poduprli World Child organizaciju) za album Help: A day in the Life.

Početkom 2006. odlučili su promijeniti producenta i pozvali Marka Stenta na suradnju. Komentirajući to odluku Colin je rekao: Nigel and the band know each other so well now, it's all got a little too safe. No, ta suradnja nije dugo trajala i Radiohead se kao i za vrijeme prijašnjih snimanja, odlučuju za turneju po velikim europskim gradovima i Sjevernoj Americi.U listopadu 2006. vraćaju se u studio, ovaj puta u Tottenham Court House u Marlborough, Wiltshireu koji Ed opisuje kao old country pile ... crumbling at the seams.

1.10.2007., Jonny Greenwood je na Dead Air Space najavio: Well, the new album is finished, and it's coming out in 10 days . . . We've called it In Rainbows.

Još za vrijeme trajanja turneje za “Hail to the thief” Thom je glasno izražavao svoje negativne stavove o stanju glazbene industrije. Najavljivao je prekid suradnje sa EMI i skeptičnim tonom se osvrtao na budućnost Radioheada i pravca u kojem trebaju da nastave. Neko vrijeme poigravali su se sa idejom da potpišu ugovor sa neovisnim glazbenim izdavačima ili možda da osnuju vlastiti label.

There's a process of natural selection going on right now. The music business was waiting to die in its current form about twenty years ago. But then, hallelujah, the CD turned up and kept it going for a bit. But basically, it was dead. –Thom

10.10. 2007. izdan je In Rainbows na način koji je potaknuo lavinu oduševljenja i rasprava diljem svijeta. Svatko sa internetom pristupom sada je mogao skinuti najnoviji album Radioheada za cijenu koju je smatrao da je poštena. Radiohead su ponovno postali (ili bili ugurani u ulogu) revolucionarni vođe i spasitelji glazbe.

Yorke je objasnio: Every record for the last four—including my solo record—has been leaked. So the idea was like, we'll leak it, then.

Album je izdan i u fizičkom obliku – u limitiranom discbox izdanju dostupnom samo preko online narudžbe i klasičnom CD obliku koji se može kupiti u CD shopovima.

Uvijek ekološki osvješteni i politički anagažirani, Radiohead su odlučili svojim potezima pružiti primjer drugima. Tako je, između ostaloga, CD izdan u nekonvencialnom obliku – sam album zapakiran je u kartonskom omotu koji sadži CD, knjižicu sa stihovima i nekoliko (artwork) naljepnica. Svaki kupac trebao je sam izraditi svoj omot. Stanley je svoj rad za In rainbows komentirao: it's very colourful—I've finally embraced colour! It's a rainbow but it is very toxic, it's more like the sort of one you'd see in a puddle.

Album je i u Americi i u UK došao na broj jedan top liste, a kritičari su ga obgrlili kao njihov najbolji uradak od dana OK Computera, naglašavajući njegovu veću intimnost, melodioznu pristupačnost i briljantnost stihova.

Za Novu Godinu 2007. odlučili su počastiti svoje fanove ( i sebe) i preko webcasta prenosili su privatni koncert održan u njihovom Oxfordskom studiju gdje su izvodili pjesme sa In Rainbowsa, čitali pjesme, prikazivali kratke video uratke, odigrali uloge Dj-a…

Prije velike svjetske turneje, održali su nekoliko intimnih koncerata pred šačicom obožavatelja.

Krenule su pripreme za turneju. Odlučili su smanjiti emisiju plinova koju proizvede njihova logistika i angažirali su Best Foot Forward da izračunaju utisak koje su ostavile njihove zadnje dvije turneje. Rezultati su pokazali kako najveću emisiju ugljika proizvedu upravo obožavatelji kada putuju na odredište koncerta. Na temelju te analize, odabrali su svirati na mjestima dobro povezanima infrastrukturom javnog prijevoza i ohrabrivali su svoje fanove na korištenje buseva, vlakova, na grupni dolazak automobilom…

Odbacili su klasično koncertno osvjetljenje i reflektore i investirali u “eco-friendly” LED reflektore kojima su dobili savršenu vizualnu potporu njihovoj “vanzemaljskoj” glazbi.

EMI 2008. izdaje Radiohead: The Best Of (Radiohead su im ostali dužni još jedan album ) na što bend nije gledao sa naklonošću. They’re planning to do a Greatest Hits for April, May to coincide with our tour. That’s an interesting one. We won’t be doing any promotion for that, obviously. - Ed

It's not supposed to be a model for anything else. It was simply a response to a situation. We're out of contract. We have our own studio. We have this new server. What the hell else would we do? - Thom

    BACK TO SAVE THE UNIVERSE

The vibe in the camp is fantastic at present, and we head off into the studio in January to continue on from the work we started last summer...10 years ago we were all collectively (that’s the band) in the land of Kid A … and although hugely proud of that record, it wasn’t a fun place to be...What’s reassuring now, is that we are most definitely a different band, which should therefore mean that the music is different too and that is the aim of the game. - Ed

U svibnju 2009. Radiohead su se ponovno vratili u studio sa Nigelom. Nekoliko mjeseci kasnije na svojoj su internet stranici objavili dvije pjesme “Harry Patch (In Memory Of) i “These Are My Twisted Words”.

Thom je u intervjuu za NME rekao kako budućnost Radioheada vidi više u izdavanju EP-a, prije nego u nastavku snimanja klasičnih “full length” albuma.

Većina članova Radioheada, posvećuje se i svojim solo projektima. Tako Phil Selway radi na solo albumu i najavljuje turneju, Thom Yorke okupio je “superband”: Joey Waronker, Mauro Refosco, Flea (Red Hot Chilli Peppers) i Nigel Godrich sa kojima je odradio nekoliko live nastupa i svirao pjesme sa “Erasera” kao i još neobjavljene stvari.

Kreativnost članova benda možda će tek sada doseći svoj vrhunac. Da li će se Radiohead pretvoriti u solo glazbenike, mutirati u okestralni avant-garde band ili stvarno okriti formulu kako glazbom (ili aktivizmom) spasiti svijet, stoji zapisano u budućnosti. Ako vjerujemo riječima Ed O'Briena ona zvuči JAKO, JAKO dobro!

'm an eternal optimist, but I truly believe we can shift massively on this [next] record. That’s the thing we all know, that we feel in our bellies as we’re rehearsing - we’re on a big move here. We’re definitely on a journey. And it’s exciting.

IZVORI:
En.wikipedia.org/wiki/Radiohead
Ateaseweb.com/
Randall, Mac (2000-09-12), Exit Music: The Radiohead Story
Radiohead: Hysterical & Useless by Martin Clarke

Lidia Horvat
Albumi (6)
Songs (70)
Albumi Albumi
OK Computer OKNOTOK 1997 2017
Radiohead
Songs 25 Comments 0
5 out of 55 out of 55 out of 55 out of 55 out of 5 / 0 out of 50 out of 50 out of 50 out of 50 out of 5 Dodano 25 Rujan 2017
Released 1997
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Art Rock / Alternative/Indie Rock
Length 1:31:39
Br. diskova 2
Etiketa XL Recordings
Žanr Rock
Price 0.00 HRK
Kat. br. XLCD868
In Rainbows
Radiohead
Songs 10 Comments 0
4 out of 54 out of 54 out of 54 out of 54 out of 5 / 0 out of 50 out of 50 out of 50 out of 50 out of 5 Dodano 13 Ožujak 2011
Released 2007
Format Albumi
Vrsta Alternative rock
Br. diskova 1
Etiketa TBD Records
Žanr Rock
Price 0.00 HRK
The King of Limbs
Radiohead
Songs 8 Comments 0
4 out of 54 out of 54 out of 54 out of 54 out of 5 / 0 out of 50 out of 50 out of 50 out of 50 out of 5 Dodano 20 Ožujak 2011
Released 2011
Format Albumi
Vrsta Alternative rock
Length 37:24
Br. diskova 1
Etiketa Radiohead
Žanr Rock
Price 0.00 HRK
A Moon Shaped Pool
Radiohead
Songs 11 Comments 0
4 out of 54 out of 54 out of 54 out of 54 out of 5 / 0 out of 50 out of 50 out of 50 out of 50 out of 5 Dodano 13 Svibanj 2016
Released 2016
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Experimental Rock
Length 52:31
Br. diskova 1
Etiketa XL Recordings
Žanr Rock
Price 0.00 HRK
Kat. br. XLDA790

Kompilacije Kompilacije
The Best Of
Radiohead
Songs 16 Comments 0
3 out of 53 out of 53 out of 53 out of 53 out of 5 / 0 out of 50 out of 50 out of 50 out of 50 out of 5 Dodano 31 Listopad 2011
Released 2008
Format Kompilacije
Vrsta Alternative rock
Length 2:10:00
Br. diskova 2
Etiketa EMI / Dallas Records
Žanr Alternativ Rock
Price 0.00 HRK

Video Video
The Best Of
Radiohead
Songs 0 Comments 0
2 out of 52 out of 52 out of 52 out of 52 out of 5 / 0 out of 50 out of 50 out of 50 out of 50 out of 5 Dodano 14 Listopad 2011
Released 2008
Format Video
Vrsta Rock / Indie / Alternative rock / Indie rock
Br. diskova 1
Etiketa Parlophone
Žanr Alternativ Rock
Price 0.00 HRK

Hits 949

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42