facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2017
Format Albumi
Vrsta Hip-hop / Rave / Electronic / Alternative/Indie Rock / Stage & Screen
Dodano Petak, 31 Ožujak 2017
Žanr Soundtrack
Length 58:36
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2017
Država Europa
Etiketa Polydor
Catalog Number 5737941
Edition details objavljeno: 27.1.2017.; izvršni producent soundtracka: Danny Boyle
Tags Polydor T2 Trainspotting Danny Boyle

Review

Dvadeset godina nakon premijernog prikazivanja jednog od najznačajnijih filmova devedesetih, Danny Boyle se napokon odlučio na ekranizaciju istoimenog nastavka. I dok ovaj nastavak niti najmanje ne slijedi svoj davno napisani literarni predložak, njegova glazbena kulisa nastavlja tamo gdje se zaustavio soundtrack prvog dijela. Zapravo, onaj njegov drugi dio. Jer ubrzo nakon što je Trainspotting postao svjetski hit, a njegova glazba ultimativni must have generacije, napravljen je novi soundtrack s pjesmama i skladbama koje nisu stale na prvotni CD, i koje su još dodatno bile granirane s pjesmama koje su poslužile kao inspiracija za priču o škotskim narkomanima.

Ovaj nostalgični filmić, iako solidno djelce, pojavio se najmanje deset godina prekasno. I unatoč tome što pati od nekoliko ozbiljnih nedostataka, vjerojatno ga s guštom i naklonošću gleda upravo ona generacija koja je odrasla uz njegov prethodnik. Za neke druge, film baš i nije. Slično je i s muzikom.

Prednost je to što je Danny Boyle vrhunski redatelj, pa i od rupičastog scenarija može napraviti najmanje vrlo dobar film. Svejedno je naivno gledati višegodišnje drogeraše, na pragu pedesetih, kako u golim nabildanim torzima paradiraju pred vašim očima. Ili kako Sick boy i dalje blajha kosu? Valjda su ga svo vrijeme držali u formalinu. Pa onda oni patetični trenuci Begbijeve epifanije, kad nakon silnih godina zlostavljanja svih oko sebe, iznenada shvati koliko je loš čovjek. Ili posebno besmisleno objašnjenje nastanka cijele priče kroz Spudove pripovijesti. A sve nabrijano uz super patetičnu emotivnu mjuzu.

Ali ajde, par zgodnih trač trivija kao; tko je Begbijev otac ili što to zapravo znači, i odakle im „choose life“, pružaju još koji moment gledatelju osim nostalgije. I naravno, nekoliko zgodnih crnohumornih crtica. Posebno ona epizoda kada Renton i Sick boy improviziraju budalastu pjesmicu o pokolju katolika iz 17.og stoljeća, pred dobro raspoloženim protestantima. Prava je šteta što pjesmuljak nije završio na soundtracku.

Adrenalinska injekcija soundtracka počinje već s uvodnom „Lust for life“, koju Renton nevoljko izbjegava gotovo cijeli film. Za ovaj je nastavak udarna pjesma dodatno pojačana Prodigyijevim pulsirajućim remixom. S druge strane, Underworld je do neprepoznatljivosti rastočio svoj „Born slippy“ u „Slow slippy“, dajući nam novo slušanje starih ljubavi gdje žar postoji još samo u sjećanjima. Očekivanom miksu kultnih klasika i suvremenih umjetnika pridružili su se Queen, Frankie goes to Hollywood, ponovo Blondie i Clash, koji možda i ponajbolje stoji kada bismo slušali samo pjesme bez vizualnog podražaja.

Od suvremenih glazbenika kojima je ukazana čast, u kolopletu drum 'n' bassa, alt-rocka, trip-hopa i hip-hopa za ovo stoljeće, čini se da Danny Boyle najviše voli Young Fathers, jedine za koje je bilo mjesta u dva navrata. Ipak, ušima nenaviknutim na eksperimentalni hip-hop, najbolje sjeda Wolf Alice, čiji je „Silk“ odabran za naslovnu pjesmu foršpana. No čak i tada morate čekati do posljednje trećine skladbe kako bi osjetili radost i živost, suzu u oku i trnce u prsima.

Trainspotting 2, iako zadržava duh originala, niti približno ne može dosegnuti njegovu besmrtnost. Film i muzika one generacije, nije za ovu danas. Više je opet za onu staru generaciju, koja zna što može očekivati i zna što želi. Vjerojatno su se zato i ovi edinburški antagonisti vratili. Prekasno, ali ipak su još jednom s nama. Da još jednom vidimo i čujemo kako živi najniži sloj bogatog Ujedinjenog Kraljevstva.

A tko je najveći kuler među njima? Renton? Već dugo je u prvoj ligi holivudskih glumaca. Begbie? Ipak se skinuo do kraja i jednom bio Bondov negativac. Redatelj Boyle? Pisac Welsh? Svi su oni trade mark jednog vremena. Čini mi se da je to ipak Sick boy. Ipak je bio u braku s Angelinom Jolie, a danas s Lucy Liu rješava zamršena ubojstva u suvremenoj, američkoj inačici o najpoznatijem svjetskom detektivu.

Gledajući nepristrano, ova glazba, kao ni film, ne mogu imati, niti približno utjecaja kao što je to bio slučaj s originalom. Ali je svaka preporuka da ga konzumirate. Ne samo zbog zanimljive mjuze koja lijepo prati priču i donekle hvata duh ovog vremena. Treba gledati Boylea i čitati Welsha, to su klase koje mogu obogatiti vaš život premda nije sve što naprave suho zlato. Isto vrijedi i za SoundGuardian.

Toni Plićanić

Hits 354
Milan B. Popović & Hronično Neumorni « Milan B. Popović & Hronično Neumorni Razni izvođači Albumi Kronologija Twin Peaks (Music from the Limited Event Series) » Twin Peaks (Music from the Limited Event Series)

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42