facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2008
Format Albumi
Vrsta Jazz / Alternative rock
Dodano Nedjelja, 30 Listopad 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date 2008
Država Srbija
Etiketa PGP RTS
Tags

Review

 

Rambo Amadeus ekskluzivno izjavio: "Ne želim više biti ničija budala, ostavljam se muzike i bacam u biznis nekretninama!”
Tako bi vjerojatno izgledao naslov u prosječnim hrvatskim novinama (odmah ispod «Super Silva nakon otkrivanja svojih seksualnih sklonosti zaprosila Simonu Gotovac»), naravno, potpuno izvučen iz konteksta njegovog novog albuma Hipišizik Metafizik. No, bolje da se ostavimo posrnulog novinarstva (i društva uopće) i senzacionalističkih naslova i posvetimo sasvim nesenzacionalističkoj recenziji novog albuma Ramba Amadeusa.
 
Za početak, Rambo je na zanimljiv i domišljat način reklamirao svoj album nakon što je pušten u prodaju. Naime, na njegovoj internetskoj stranici Ramboamadeus.com par dana je stajala vijest sa 2 linka na rapidshare koja su sadržavala mp3 verziju njegovog novog albuma (kasnije su linkovi uklonjeni). Vlastiti potez Rambo je prokomentirao: “Ovim gestom se bar tješimo što nismo baš kompletne budale, činjenicom što nam je jasno šta se zbiva u sajber svijetu.” 
Tako smo, prema mom saznanju, dobili i prvu balkansku verziju In Rainbows-a 
 
Sam album nastavlja Rambovu tradiciju spajanja vlastitih tekstova kritičnih prema aktualnoj društveno-političkoj situaciji, ali istovremeno obojenih specifičnom duhovitošću i osjećajem za parodiju s nekom vrstom free jazz svirke. Teme kojima se bavi trebale bi biti poznate svakome iole upoznatom s radom svjetskog mega cara, kako ga fanovi često zovu. 
 
Album otvara pjesma Biologija, Neurologija u kojoj Rambo šaljivo radi kronološku analizu besmislnosti prosječnog ljudskog života u kontekstu modernog društva: od buntovne mladosti (anarhija is cool, because nothing to lose), zrelosti (onda si se zaljubio, trbuh dozubio) i starosti (čiji opis preskače jer kako kaže: nisam Goethe, treba ipak neko omladini da prodaje kasete). U pjesmama poput Budala, Fela Kuti, druže stari ili Holesteroll & rock and roll ismijava svoju poziciju umjetnika i zvijezde. Pjesma Urbano, samo urbano razotkriva društvenu hipokriziju i dalje itekako prisutnu malograđanštinu, te je i jedna od najboljih pjesama s albuma. 
 
Prvi singl s albuma, već ranije popraćen sprotom, Don Kihote i Sančo Pansa (vetrenjače vs auspusi) duhovito prepričava Rambovu eko-viziju Cervantesovog klasika gdje tvornički dimnjaci i auspusi glume vjetrenjače. Odličan odabir za prvi singl jer pjesma brzo ulazi u uho i posjeduje dozu radiofoničnosti (ako se Rambo pored Severina i Ceca uopće može probiti do etera nekog radija). 
 
Međutim, unatoč i dalje prisutnim bljeskovima originalnosti poput popularnog zvona s Nokijinih mobitela odsviranog na akustičnoj gitari pa potom i haromonici u Onano Nano Grand Waltz Blues, Rambo postaje predvidljiv i glazbeno i tekstualno. To nije nužno loše jer Rambovi vjerni fanovi točno znaju što mogu očekivati i što će dobiti od pojedinog albuma. Međutim, to isto tako znači da Hipišizik Metafizik neće nikoga navesti da promjeni svoje mišljenje o Rambovoj turbo folk umjetnosti. 
 
Kako bi ova recenzija imala i edukativnu dimenziju završit ću je sa par Rambovih «mongolskih» poslovica iz naslovne pjesme:
 
Ko ima snage i živaca, taj povazdan ratuje,
ko ima snage a nema živaca, argatuje
ko ima i živaca i pameti taj komanduje
(...)
Ko ima pameti, a nema ni snage ni živaca, 
Samo avaj pjesnik može biti.
Pjesnička je tuga pregolema,
ima rime ali smisla nema...nema. 
 
Dejan Šapić
Hits 540
Rambo Amadeus Albumi Kronologija U Domu Sindikata » U Domu Sindikata

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42