facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released 2013
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Petak, 15 Rujan 2017
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 1
Edition date 2013
Država Europa
Etiketa Sena
Catalog Number SCD628
Tags Kaleo Sena

Review

Teško da epohalna zima iz serijala „Games of Trones“ ima ozbiljniju konkurenciju, osim možda one islandske,tamne,hladne,depresivne i beskonačno duge. Postavlja se onda  pitanje što tada raditi, čime se baviti?

Kao jedno od jednostavnijih i sasvim logičnijih rješenja nameće se ideja okupljanja prijatelja u bend. Gotovo sam siguran da se u brojnim zimskim noćima na taj način stvarala glazba koju nam perjanice islandskog rocka prezentiraju već godinama. Sigur Ros, Bjork, Soley, Mezzoforte samo su neka etablirana imena, kojima se ovog puta sasvim autoritativno pridružuju i Kaleo (zvuk na havajskom jeziku) koji će, ne igrom slučaja, već sasvim zasluženo, što zbog svoje nesputane mladenačke energije, fantastičnog materijala, uvjerljivog stava, biti zaduženi za zagrijavanje publike na koncertu velikana rocka – Rolling Stonesa u austrijskom Spielbergu.

Kako kaže  L.N.Tolstoj: „od svih ratnika najjača su dva-vrijeme i strpljenje“. Ovu njegovu tvrdnju apsolutno možemo pronaći na glazbenoj stazi kojom Kaleo gordo kroči. Vrijeme je itekako na njihovoj strani, na uzlaznoj putanji prema glazbenim vrhovima nema prepreka, njihov „mali simfonijski orkestar“ isporučuje baražu dobrih zvukova i melodija, njihovi nastupi pršte energijom, a broj njihovih sljedbenika svakim je danom sve veći i veći.

Onima koji nakon slušanja ovog albuma, kao i drugog, naziva A/B ostanu ravnodušni prijeti ozbiljna paraliza duše, pomanjkanje dobrog ukusa. Neki će ih uspoređivati s Black Keyesima (koji su , makar po mom mišljenju na silaznoj kreativnoj putanji), neke će glas JJ Juliusa Sona asocirati na Edi Vedera – no istina je da se njihov glazbeni izričaj nikada neće formirati u istom obliku koliko god se poziva na starije i provjerene autoritete. Njihov zvuk diše punim plućima jedne Americane, eminentnih predstavnika Delta bluesa poput Elmore Jamesa ili John Lee Hookera , njihove balade konstantno stvaraju užitak kao posljedicu njihovih harmonija. Za njih ne vrijedi konstatacija da je oslanjanje na talent gubitak mašte. Njihova originalnost ne sastoji se u tome da nam odsviraju nešto što nitko prije nije odsvirao, njihova originalnost sadržana je u činjenici da nam točno sviraju ono što misle, iza čega čvrsto stoje. Uostalom, poznato je da su sve pjesme nastale na plagijatu, osim one prve, a o njoj nitko ništa  nezna.

„Fool“ i „Pretty Boy Floyd“ sa prštećim gitarama, sugestivnim vokalom, diskretnom usnom harmonikom aduti su za dobivanje epiteta „killer songs“, pa je sasvim jasno zašto ih dobre djedice rock'n'rolla podržavaju. „Pour sugar on me“ dala je sasvim novi život tradicionalnim zvukovima, dok  „I walk on water“ sa svojom predivnom melodijom obogaćenom ženskim vokalima naprosto pršti od snažnih,emocionalnih,rekao bih, gotovo duhovnih versa.

Kaleo na ovom albumu nije prepisao život izražen kroz glazbu, oni su ga nanovo stvorili.  

Čovjek traži samo lijepo, a ne i savršeno. Savršenstvo zahtjeva samo čista matematika. Ovaj album nije savršen, ali je njihova karijera na dobrom putu da se tome približi.

Na kraju citiram dojmove jednog njihovog obožavatelja: „nemam braće ni sestara, ustvari čekaj, sada imam 4 brata“.  

Đorđe Škarica

Hits 265
Kaleo Albumi Kronologija A/B » A/B

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42