facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2017
Format Kompilacije
Vrsta Rock / Punk rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Utorak, 12 Prosinac 2017
Žanr Rock
Length 1:18:00
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2017
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6079940
Edition details Datum objave: 4. prosinca 2017. / Urednici izdanja: Domagoj Šiljeg i Hladno pivo
Tags Croatia Records Hladno pivo

Review

Zvučat će možda oholo kad kažem da nijedan album Hladnog piva s izuzetkom prvijenca "Džinovski" nisam odslušao od početka do kraja u komadu. Ne da nisam želio, ne da nisam pokušao, već jednostavno nisam uspio. Baš zato već dugi niz godina sa skepsom pratim panegirike kojima naši kritičari prate rad gajničkih (punk)rokera, što me ipak nije spriječilo da – možda opet oholo – zaključim da su svim tim hvalama i blistavim etiketama prije svega nagradili trud i upornost kojim su Mile Kekin i društvo korak po korak postali prava hrvatska rock-institucija, sa svim pozitivnim i negativnim aspektima takvoga statusa. Bend upravo slavi svojih – teško je i povjerovati – trideset godina, tri desetljeća otkako su se "Ingemar Stenmark iz Gajnica" i probrani ortaci uputili na slalom tada nepredvidljivim stazama tranzicijske rock-scene. Nakon toliko godina stalnog rada, nakon osam studijskih albuma, nekoliko koncertnih i DVD-izdanja te cijelog naramka pjesama koje su već ušle u uho i najširim masama, slavljeničko kompilacijsko izdanje bilo je više nego očekivano.

Naravno, moram se vratiti svom subjektivnom dojmu načetom u samom uvodu i reći kako meni osobno glazba Hladnog piva očito znači manje nego solidnoj brigadi kolega po tipkovnici te da sukladno tome ni na "30 godina", maštovito i nadasve u duhu hrvatske gramatike i jezične tradicije podnaslovljenom "Greatest Hits", neću naći toliko antologijskog glazbenog štiva koliko možda zgodnog podsjetnika na putanju razvoja benda koji je u znoju odradio svoj razvoj i rast od lokalne punk-atrakcije do renomea nacionalne srednjostrujaške atrakcije sposobne bez problema puniti dvorane. Čak 23 pjesme sabilo se na retrospektivi koja se dotiče svih njihovih albuma, doduše, ne ravnomjerno, čak ni ne nužno recipročno kvaliteti samih albuma. Drugi i treći album – žestoki "G.A.D." i "Desetka" – zastupljeni su tako (nepravedno) tek s po jednom pjesmom, "Šank" i "Ne volim te", od kojih je potonja tu u novoj izvedbi, što je zadesilo i četveroepizodni izbor s albuma "Šamar" iz 2003. Tako je jedna od njihovih najboljih pjesama iz ovomilenijske faze, "Soundtrack za život", postala nepotreban duet s Josipom Lisac, što je šteta s obzirom na snagu originalne verzije, jer (mi) se ovdje, uz sve dužno poštovanje prema našoj pjevačkoj divi, teško oteti dojmu o isforsiranoj suradnji koja ne donosi ništa posebno samoj pjesmi.  

Osim tih zadrški, "30 godina" korektno obavlja svoj posao te potvrđuje stare mi sumnje i dojmove, kao što napokon na jednom mjestu servira i sve najbolje iz opusa Hladnoga piva. Kekinov rukopis ostaje, bar što se mene tiče, prvenstveno srednjoškolska poetika jasno određenog stava, što i jest moja temeljna zamjerka svih ovih godina. Primjerice, pjesma "Politika" ne govori ništa posebno pogrešno ni novo, ali jezik kojim zaključuje kako politike nema još jedino uz njezino "toplo dupe" prostodušan je koliko i onaj u dosadnjikavoj "Zimmer Frei". Prostodušnost u smislu povratka vizuri djeteta pritom bi bila predivna da Kekin nema ambicija biti ideološki bojovnik uvjeren u moralnu nadmoć nad suprotnim pozicijama, što je pokazao u tragikomičnim pričama tipa "ja nisam vaš, moji su dobili '45", za koje očito nema dovoljno štofa ni mota, da ne spominjemo demokratske i humanističke domete tih "njegovih".

S druge strane, ono što im stara publika osporava – skretanje u mainstream i odmicanje od pankerskih korijena – pokazalo se ne samo kao jamac komercijalnog uspjeha nego i logičnog sazrijevanja benda. Zar, uostalom, netko stvarno misli da su trebali trideset godina pjevati "Für Immer Punk" i "Pjevajte nešto ljubavno" ili i danas pravednički bijesniti nad nestankom svoje birtije? Album "Pobjeda" bio je taj ključni iskorak, koliko god tankim materijalom stajao na samom kraju silazne putanje kojom je bend išao od prvijenca nadalje. "Šamar" je zato mogao biti novi uzlet, disanje punim plućima benda oslobođenog žanrovskih i plemenskih imperativa, stepenica potrebna da bi sve što se dalje događalo bila sigurna plovidba srednjom strujom. Začinjavanje svega spomenutim i nespomenutim "angažiranim" eskapadama, odnosno, igranje na kartu pozicioniranja u ideološko-političkim prepucavanjima na dnevnoj, odnosno, sezonskoj razini pritom je posve legitimno, pa i dobrodošao dodatak, bar dok dopušta višeumlje.

Srećom, baš na ovakvim izdanjima sve to dobivamo u obuhvatnijoj varijanti, gdje svaki segment stvaralaštva i svaki dio "puta" ima svoj glas i svoje predstavnike u pjesmama predviđenim da budu vremenska kapsula. Trideset godina nakon prvih koraka rokera iz Gajnica, hrvatska (rock) scena ima nove, vitalnije adute, koji će se tek dokazivati; možda i u tom svjetlu nikako ne uspijevam u Hladnom pivu vidjeti ni čuti ništa više od solidnog rokerskog prosjeka, a u njihovoj angažiranosti ništa više od ziheraške halabuke na za to zahvalnijoj strani "arene". Kako bilo, ne može mi ne biti i drago vidjeti da su već tako dugo među nama i da pritom ne robuju svojoj ni ičijoj mladosti niti su kliznuli u samokarikaturu kao, primjerice, Let3. Zato, sretna im godišnjica i neka nam, bude li želje i inspiracije, sigurno dotrče i do četrdesete... pa će(mo) dalje vidjeti...

 

Toni Matošin

Hits 297

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42