facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2010
Format Albumi
Vrsta Pop / Indie / Electro / Synthpop
Dodano Nedjelja, 08 Svibanj 2011
Žanr Electronic
Length 36:51
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Polydor
Tags

Review

Kod kuće u Britaniji, ovaj je debi album mlade glazbenice Ellie Goulding, generalno izuzetno dobro prihvaćen, a sama Ellie proglašena jednom od nekoliko novih ženskih kantautorskih perjanica. Što jest i nije točno. Jest očigledno da je Ellie talentirana skladateljica i pjevačica, no pitanje u kojem rasponu. Prema debiju sudeći mogla bi biti, makar to i nije baš tako očito kako bi neki htjeli. Nije, jer upravo iz potonjeg razloga mladoj Ellie treba malo više kreativnosti od uhodanih indie-pop, electronica-synth šablona, koliko god one bile dobro isproducirane. Pa tako ispada da je za svakog debitanta najbitnija super produkcija. Što isto tako i jest i nije točno.
 
Kako god, u usporedbi s Florence Welch iz Florence And the Machine, Ellie se doima poput curička koji veselo pjevuši uz neku synth-klavijaturu i uz to povremeno svirucka na akustičnoj gitari poput Nijemice Nicole, pobjednice Eurovizije tamo neke 1982.
 
No nije sve tako crno. Kada sam dobila ovaj album u ruke, rekoše mi da bi ovo kao bila neka verzija Britney Spears. Malo morgen. Nemaju Britney i Ellie ništa zajedničkoga osim plave kose. Ellie rana Britney Spears pojede za doručak, ali ne zato što je Britney imala superkvalitetne pjesme kao cjeline, nego što je Britney donijela u svoj pop kvazi nevinu seksi djevojačku eksplozivnosti zarazno-nabrijanih pjesama, što Ellie s krivim nosom nema šanse donijeti (da se razumijemo, nemam ništa protiv njenog krivog nosa). S druge strane kasna Britney Spears je uglavnom dosadna i ispreproducirana reciklaža odraslije i vulgarnije verzije same sebe, a to je Ellie šije po punoj, ali skroz drugačijoj crti.
 
Ellie Goulding ima nešto što je istovremeno i super i ne baš tako super. Njezin glas ima vrlo atraktivnu i posebnu boju, što će joj pomoći da se u startu odmah pozicionira kao prepoznatljiv izvođač. S druge strane taj isti glas, barem na albumu Lights, čini se kao da uopće nema neku dubinu, kao da je samo savršeno isprogramiran plošan vokal uz korištenje hrpe efekata. S te strane gledajuć, biti će vrlo zanimljivo vidjeti što će Ellie ponuditi na slijedećem albumu.
 
Lights je kao cjelina stilski vrlo ujednačen album i to u ovoj vrsti glazbe zna često biti opaka zamka za monotonost i bezličnost, no meni pomalo začudno, ovdje to nije slučaj. Lights je dobar album, sasvim nebitno je li debi ili nije, s najvećom manom što je preplošan iz dosta aspekata. U najgorem slučaju nećete ga nešto previše primjećivati ali će vam biti savršeni glazbeni background za mnogoštošta. 
Ellie bi zaista mogla postati jedna od nekoliko naj britanskih kantautorica, ali to tek kada se oslobodi igranja Pacmana, na što me prvo podsjetio ovaj album.
 
Anastazija Vržina
Hits 388

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42