facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Egzil

Bookmark

Data

Released Prosinac 2017
Format Albumi
Vrsta
Dodano Srijeda, 10 Siječanj 2018
Žanr Hip-Hop
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2017
Država Europa
Etiketa Universal Music Hrvatska
Catalog Number 6714535
Edition details objavljeno: 15.12.2017.; produkcija: Indigo; snimano: 2017. - Red Bull Studio, Tokio, Japan
Tags Frenkie Universal Music Hrvatska Kontra Indigo

Review

Hip-Hop je u ekspanziji. Do prije desetak godina, srednja struja ovog žanra kupala se u blještavilu skupocjenih automobila, nakita i oskudno odjevenih žena, no danas su stvari bitno drugačije. Jasno, i dalje neki igrači te z******* igre udaraju kontru svojoj vjerojatnoj donedavnoj neimaštini, no nova generacija konstruktora lirike i rime njeguje neka druga pravila igre. Sve se to vjerno preslikava i u našoj regiji, a novi album tria Frenkie, Kontra, Indigo, savršeno se uklapa u duh vremena.

Njihov album Egzil kolekcija je 12 pjesama koje na prvu pokazuju dovoljno kredibiliteta, pa se tako na creditsima nalazi i Zijah Sokolović što mi je dalo nadu kako bi ovaj uradak mogao biti interesantan i raznovrstan, te u toku s trendovima uz dodatak balkanske realnosti. Na žalost, barem prema mome mišljenju, Egzil se pokazao kao ispodprosječan, s opetovanim dječjim bolestima koje mnogi naši glazbenici već godinama ne mogu izliječiti.

Stvari kreću obećavajuće uz „Tugy Plaxy“. Beat koji podsjeća na „Jeopardy“ s izvrsnog klasika u nastajanju kodnog imena „RTJ2“ nažalost nije popraćen dovoljno kvalitetnom lirikom i flowom. Možda sam u krivu, no pretjerana opterećenost sivilom koja obgrljuje realnost oko nas, stvara pretjerani efekt jala i nemoći u glasnicama onih koji ga s gnušanjem opisuju pa tako, za razliku od „aktivnog“ otpora situaciji oko sebe, po tko zna koji put svjedočim deskripcijama onoga što sivilo jest, tko je njen autor i što tog istog autora čeka. Takva atmosfera nažalost nije stala na „Tugy Plaky“, već je zagospodarila cijelim albumom. Iduća „4 Zida“ pokazuje jedno drugo lice tria, u njoj slušamo nabrijani industrijski instrumental na tragovima rada Gesaffelsteina, no potrebno je samo uhvatiti motive „egzila“ „portala“ i pripadajućih im „komentara“ da bi se po tko zna koji put vratili tamo gdje smo i počeli. „Đe Će Ko“ bi najradije što prije zaboravio, radi se o klasičnom „trapu“, a ovog puta ne bih okrivio i liriku, jer ruku na srce, busanje o vlastite mogućnosti, veličanje „ja“ naspram „oni“, je sveprisutan modus operandi u rapu, i bilo bi nepošteno napasti trojac zbog toga. Ipak, njihov statičan flow u potpunosti ubija banger efekt, čime „Đe Će Ko“ odlazi u momentalni zaborav.

Četvrta „Repat s Rajom“ je ipak nešto bolja, beat je prikladniji za ovog puta precizniji rafal rima i, moram priznati, da u svojoj bazičnosti, traka broj četiri odmah odskače od ostatka albuma pokazujući što bi „Egzil“ mogao biti. Na petici se nalazi kolaboracija sa Sokolovićem, od nje sam i najviše očekivao, no prvi verse me bacio u Zagreb, točnije u singl „Makadam“ lokalnog nam Jope. Ništa protiv Jope, no takva vrsta „lajanja“ na slušatelja (barem mene) ostavlja pomalo gorak okus u ustima. Isto tako, Zijah u ovoj pjesmi postoji u nekoj magli jedva čujne post-produkcije.

U trenucima kada sam pomislio da će ovaj album biti grozan, gotovo božanska intervencija. Testament spojen s naslovnom Egzil, svakako je najsvjetliji trenutak albuma. Prvotna ispovijest preko apokaliptične zvučne kulise savršeno se preklapa u Egzil, daleko najbolju pjesmu na albumu. Bilo je potrebno toliko malo da se gore opisana formula transformira u nešto smisleno i interesantno. Minimalistički instrumental, tematski slična lirika uz nešto bolji pristup izvedbi dali su dovoljno da pjesma dobije na težini.

Do kraja albuma, stvari nažalost opet kreću nizbrdo. Prvo neshvatljiva „Molotov“ u reggaeton ritmu iz pakla, popločana sampleom ravno iz radionice Sean Paula, „Motaj Kablove“ je za zaborav, a „Tupakamaru“ daje primjese kvalitete modernog Hip-Hopa. Sve završava u sličnom tonu, prvo zvučni „hook“, potom kvalitetna konstrukcija beata kojem fali nešto „mesa“ da bi sve začinio trio jedno te istim tematikama, motivima i porukama. Moram napomenuti da predzadnja „Baš Svi“ sadrži i verse na Njemačkom. Po mom skromnom mišljenju, nepotrebno. Za kraj „Sad Bi Htjela“, interesantan instrumental, pomalo podsjeća na temu iz Egzorcizma Mikea Oldfielda, no ostale značajke ove pjesme mogu se pronaći u kritikama ostalih brojeva u redovima iznad.

Sve u svemu, šteta. Potencijal postoji, no ovaj uradak je zapeo u mjestu, Ispodprosječni glazbeni proizvod, samo za fanove žanra.

Mislav Miličević

Hits 452
Putanja « Putanja Frenkie Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42